opet budna sanjaš, smiješiš se...
ne dragi, živim...
tvoji snovi su lijepi...
život je ljepši, dohvatljiviji, ostvarljiviji, moćniji, zato
volim tvoje priče s ognjišta, praoci su živjeli život,
na obali zelene rijeke se zornicama rađao dan,
o snovima se nije pričalo, na oltaru su gorile
svijeće za one koji vječno sanjaju, molitve
su kazivane vjerovanjem u seobu duša i
zahvalom na kruhu svagdašnjem...
Oni možda nisu znali da se zemlja okreće,
ali su osjećali godišnja doba i živjeli ih,
njihove mudrosti su izazov vremenu
u kojem mi danas trajemo.
Mudrost s ognjišta se slijeva u život tako jednostavan i naš...