ISUS NA SVETOJ GORI
Tko ne vidje tu vedru ožujsku zoru
on ne upozna dar probuđene prirode
i proljeće kada postaje djevičansko
najljepše, djetinje, nevino u prizoru
Bit ću jedno sa Ocem svojim, Isus reče
budite sa Mnom, htjedoh jer vas ljubim
na Taboru je rosna trava meka i cvjetovi
kao jutrom novorođenče kad se budi
Miris zraka umivene rose u miru noći,
izgubio je prašnjavi zadah zasićenosti
sve do stare utvrde za sastanak na vrhu
na sastanak k Ocu, žurno treba poći
Oh, moj Gospodine! Uspinju se visinama,
od kuda oko kruži širokim prostranstvima
do daljine prema plavetnim valovima neba
za vedra dana vide se kao posred dlana
Genezaretsko jezero kao komadić neba
sišlo je svo i utopilo se u pogledu zelenila
kao modri tirkiz sa ovalnim smaragdima
koji se igraju, prelijevaju i zrcale u kapima
U osmijehu tek rođenog ranog svitanja
tri učenika zadrže uzdah, ptice se bude
i šuštanjem krila izgovaraju prvi „ćip-ćip“
kao uvod u pjev čavrljanja čitavog dana
Sva svjetlost nebeska u sjaju svemira
obasjava Ga po odsjaju Njegova svjetla
lice Mu zasja zrakama nebeskog sunca
a Tabor preobrazi zrakama Božjeg mira.
Na jezeru lađe mašu raširenim jedrima
lagano nagnute prema plavetnim valovima
sabrane u igri valova na laganom vjetru
nabiru se i klize sa živošću galebova
Tako dražesno poput snježno bijelog leta
vodomara što klizi valom za svojim plijenom
iz modrog prostranstva izlazi žila plavetnila
tu voda je tamna u sjenu stabala se slila
Jordan izgleda kao ravan potez kistom
zelene ravnice rasute su sa obje strane
glavne ceste žute su crte usred ucrtane
iza plodne ravnice smeđi trag sela stane
Vidi se raslinje razno, rasuto raznih boja
kako se smiješi krasnom suncu koje sija
tu diše ožujak, proljeće u svojoj prostranosti
tu raste žito zeleno, gusto po darežljivosti
Lelujaju žitna polja, klati se zeleno more
obilje latica klati se mirisom ranih voćaka
talože se poput bijelih i rumenih oblačića
na malo cvjetno more skupljeno oko vode
Tu su ocvale cvjetne livade bujnoga sijena
žmirkaju, a ovce pasu poput hrpica snijega
nabacane amo- tamo po zelenim pašnjacima
u blizini brda, na niskim malim brežuljcima
Vrh Tabora sjaji se kao veličanstvo lica i tijela
jednake sjajnosti haljine koja se crveno-tamna
pretvara u čas - u odsjaj bisera i dijamanta
nematerijalna tkanina ističe se boama zlata
Njegovo Lice sunce je razigrano, sjaj zvijezda,
na njemu se presijavahu oči nebeskog safira
izgleda višeg stasa, proslavljen se uvećava
uzdignuta Lica nasmijan sa Ocem razgovara!
Dok stoji, kao da izlazi sav sjaj iz Njega,
kao da se sa svjetlošću Neba pomiješao,
visoravan planine postade fosforescentna
a Isus usmjeren Gore, u slavi je Neba
Obasjan sa žarkom svjetlošću svemira,
rječju neopisivo, stoji kao na nogama,
uzdignut iznad zemlje nad zelene livade
između zelena svjetlost kao da isparava
Na tom mjestu svjetlo čini da se uzdiže
kao da je sve živo, da bi se oko prevarilo.
zelenilo trave nestaje pod slavnim stopama
svjetlo treperi, leluja, kao usijane boje dana
Isus stajaše nasmijan licem prema nebu
sred viđenja koje ga uzdiže začuje:„učitelju“
uz osmjeh okreće pogled i uputi prema Petru
a on će „dobro je ovdje biti s Tobom učitelju!
S Tobom, Mojsijem i Ilijom, mogu vam služiti.
Isus gleda Petra Ivana i Jakova te se nasmije
milinom koja ih grli s ljubavlju i ulijevu snagu,
Ilija i Mojsije pogledaju apostole, braću dragu!
Isusove oči sijevnu zrakama što prodiru u srce
apostoli zašute, i ne usudiše se što drugo reći
u strahu, izgledahu malo sneni kao omamljeni
kao da su iza zavjese u maglu oblaka skriveni
Zavjesa sve ovije i odijeli Trojicu proslavljeni,
tad skladan i jak Glas zatreperi i prostor ispuni,
trojica apostola padnu licem k travi kao pokošeni:
Slušajte Ga, u Njem je milina, Sin je Moj ljubljeni!
Post je objavljen 23.03.2025. u 15:29 sati.