Svi me na poslu pitaju za njega.
Žene.
- Ej, a gdje ti je onaj koji ti je svirao pod prozorom?
Uzmem daljinski i promijenim program.
Na programu klasična glazba, stabla se počinju razaznavati, krošnje se udaju.Raspucavaju se zumbuli, narcise pokazuju oči iza bijelih velova.
Proljeće je počelo danas u 10 sati i jednu minutu.
Jedan dio svijeta ratuje, drugi se priprema.
Ja imam u frižideru špinat mladi, blitvu tek razlistalu. Dvije uvenule naranče.
Uzmem daljinski i promijenim program.
Na programu prosvjedi nekih mladih, zanesenih ljudi koji samo žele bolje živjeti.
Mislim da važnost svakog susreta ovisi samo o glazbi koja ti u tom trenu svira u glavi.
O programu i dobrim baterijama u daljinskom.
O postavkama koje si postavio.
Sebi.
Hoće li ti zvoniti alarm.
Koja pjesma.
Samo vibracija?
Odgoda svakih 5 minuta?
Pokušaj hodati kao da ti je 25.
Govoriti. Gestikulirati.
To što boli, batali.
Boljelo je i sa 25.
I bilo prolaznog karaktera.
I sada je.
Sve ima onu težinu koju ti odrediš da ima.
Daljinski.
Baterije.
Postavke.
Post je objavljen 20.03.2025. u 22:13 sati.