Čuvaj ta rana zimska poslijepodneva
i miris oguljene naranče u
sad već predvečerje
Čuvaj očev osmjeh dok ti pruža dvije kriške
u koje zagrizaš
pa te zubi na tren
od hladnoće sočnog mesa
zabole.
Čuvaj one mirise jutra
kava, kalodont, blagi losion, lak za kosu
Čuvaj pogled sa balkona na hrast,
zelenu draču i onaj sivi zid susjedov.
Čuvaj zvuk udarca lopte o beton obližnjeg igrališta
i viku strastvenih igrača dok se za nju otimaju.
Čuvaj stisak njene ruke dok te vodi preko ceste
čvrst je, boli te malena šakica, ali
tako je sigurnije.
Čuvaj.
Kad jednom stisne studen,
kad zatamni nebo,
kad oblak more u olovo stavi,
kad ti na prsa muka sjedne
Da imaš.
Post je objavljen 17.03.2025. u 08:20 sati.