sjećanja su kovitlaci, mrlje ponegdje,
kao zamućenja na googleovim mapama;
nisu pravolinijska i filmski detaljna.
zato nastojim pažljivo i jasno upamtiti
slike, mirise, zvukove i misli
koji čine sam današnji dan.
prizvat ću ga jednom, ponovo
poslušati besmislene telefonske razovore,
udisati zagađeni zrak, kupovati
crvene rotkvice, pročitati analize
ratnih kretanja u kursku, fandomske
strasti prema čeliku, vatri i krvi,
trpjeti zimsku jaknu u osvit proljeća,
čitati antologiju najboljih pripovjedaka,
diviti se uvjerljivosti engleskih glumaca,
bojati se, čekati, biti tjeskoban,
nadati se kako neće biti bolova,
radovati se buci ulice, dizanju roleta,
lažima – umiljavanju, obećanjima i sjećanjima.
Post je objavljen 15.03.2025. u 16:53 sati.