ili je ipak sve zbog Einsteina...
Albert Einstein ... 14. ožujka 1879. ... 18. travnja 1955.
Einstein je u svojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto ", za njega nepoznato je bila ljubav prema nastajućoj znanosti.
Na komadiću plavog neba iznad prozora
zraka svjetlosti grlli prostor, događa
se međuigra noći i dana.
Na današnji dan se rodio otac teorije relativiteta.
Živio je neko vrijeme u Bernu, gledao predstavu
figurica koja se na gradskoj uri odigrava svakih
sat vremena. Bila mu je nadahnuće za ideju
o nemogućnosti Newtonove gravitacije.
Zemlja ne miruje, jabuka nije mogla
pala pasti na njegovu glavu
Osluškujem glazbu.
Einstein je volio glazbu, svirao je violinu.
Ljubav je bila pokretačka snaga njegova uma,
njegova kreativnost je osmislila četvrtu dimenziju,
svjetlošću zaobljeno prostor- vrijeme naše svjesnosti.
Rođeni i odrasli u trodimenzionalnosti, na koordinatama
naše stvarnosti, za tu dimenziju nemamo osjetilo, moramo
jednostavno vjerovati da apsolutnosti prostora i vremena nema.
Na komadiću noćnog neba iznad prozora zraka mjesećine grlli prostor, događa
se međuigra dana i noći.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.03.2025. u 09:50 sati.