Sjedili smo šutke, a onda je rekao - Sve je u osjećajima. Ne dajte se manipulirati. Sve što donosite u ovaj svijet i sve što odnosite iz njega kad vaše tijelo umre – to ste vi. Vi koji osjeća. Jesi li ti ruka koju promatraš ili si ti ruka koja promatra tebe? Jesi li ti onaj koji promatra svijet oko sebe ili si ti svijet koji promatra tebe? – upitao me je.
Šutio sam.
Kaže mi – ti si i jedno i drugo istovremeno.
Upitao me je – što je krajnji cilj duhovnog buđenja? Nisam znao odgovor. Kaže mi – Prestati biti pasivan. Od promatrača postati aktivni stvaratelj. Objasnit ću ti ovako – ako sebe želiš promijeniti, što ćeš učiniti? Čekati da se nešto dogodi čekajući? Ili ćeš nešto aktivno poduzeti da se promjena dogodi kod tebe?
Bit ćeš duhovno probuđen i potpun kad istovremeno budeš i promatrač i aktivni kreator onoga što promatraš.
Nasmijao se. Ustao se i krenuo svojim putem.
P.S.
Nakon nekog vremena se vratio te me upitao - Kontroliraš li ti ovaj svijet? Kontroliraš li ti svoj život? Naravno da ne - ustvrdio je sa smješkom. Pa nastavi. Ako želiš to postići, moraš uspjeti u jednom cilju da dvoje ponovno postanu jedno. Imaš li snage da ustraješ na tom putu? - upita me.
Post je objavljen 13.03.2025. u 22:05 sati.