Jaco ima apartmana ko Makarska! Nema stambene jedinice da nije (i) za najam. Jedino šta u Jacu sezona traje debelih pola godine, ako ne i više, pa apartmani imaju smisla.
Nitko nas nije upozorio da svaka kuća, naročito kuća apartmanuša, umisto maške, ima za kućnog ljubimca raznobojnog jednog ili više razmjerno velikih gmazova koji slobodno šetaju po vrtlu. Vidile smo primjerke ukupne duljine i do metar ipo. U našoj ulici ih doslovno svaka okućnica ima.
Kad sam se prvi put susrela s gmazom ispred našeg apartmana, odsikle su mi se noge i ruke. Pitala sam gazdu apartmanuše koji taman nešto čačkao oko bazena je li opasan. Ma kakvi! Ako naiđeš na njega, samo trebaš pljesnut rukama i gmaz okrene smjer. Ne znam je li ovde gmazovi vataju miševe ili čemu služe, ali sigurno ne služe za ih pomaziti jer imaju bodlje. Ma odvratni i za vidit, a kamoli dotaknit.
Moji roditelji i drugi bližnji su imali sreće da mi gmaz nije neočekivano naletio s krova jer oni šetaju i po krovu, nego sam ga taj prvi put kad sam ga trefila, trefila na udaljenosti od 5 metara po podu, pa sam imala manovre za zaobilaženje. Jer da mi je provirio s krova po kojem kad hoda, kod nas doli zvuči kao da se tele utrkuje, bila bi me Sanderle u kapsilu otpremila u Split.
Baš kao i u Makarskoj, i u Jacou ima droge u izobilju. Doduše, kvalitetne. Naime, kokain je lako dostupan budući da teritorij na kojem raste Erythroxylum coca nije preko oceana, nego moš gepek napunit s njime u npr. iz Medellinu i samo ga dotrat po prašumskim putevima za koje graničari ni ne znaju da postoje. Ovde je i prostitucija legalna. Ispijanje alkohola na pomorskom dobru nije u pitanju.
Jedino je najstrože zabranjeno pušit cigarete. U svakoj birtiji, kako u interijeru, tako i u eksterijeru, ispred birtije, iako ispred možda i nije u koncesiji, po parkovima ni za živu glavu, nigdi.
Meni je gušt zapalit španjulet s kafom ili uvečer s vinom, tako da sam se u prvom dijelu godišnjega jadna napatila. Patila sam se sve dok nismo naišli na Garden Gastro Lounge. Ne znam kako i zašto smo odlučile sjest i tu večerati. Poslije večere sam izašla na cestu da ću zapalit. Gazda je taman bio ispred, pa mi je primakao fotelju i rekao da neka lipo sednem i na miru zapalim, a onda mi se i on pridružio. U međuvremenu se njegova supruga pridružila Sanderleu koja je ostala sjedat za stolom. Ispostavilo se kako su se doselili iz Moskve, odnosno iz Kijeva, u Jaco, kupili stan i otvorili restoran. Normalno, u Latinskoj Americi mi smo svoji, pa smo iza večere svi skupa preselili u stražnji vrt, laprdali o Tolstoju... Da smo se aklimatizirali je postalo jasno kad se u stražnjem vrtu restorana pojavio restoranski gmaz, a mi smo bez obzira na njega odradili do fajrunta.
Post je objavljen 07.03.2025. u 08:29 sati.