Samo se nekad pitam zašto se mi ljudi vraćamo u prošlost i črpkamo po ranama, po nekim teškim situacijama ili stvarima kao i trenucima. Proživljeno ostaje a vrijeme nas stvara i jača. Rastemo i mijenjamo se i trudimo za sve što daje smisao, što nas unaprjeđuje. Nikad nećeš biti isti kao prije. Isklesaju te godine kao i ono što si prošao i izdržao a nosiš jedan cijeli svoj svijet na svojim leđima zato sad ideš i stvaraš put koji te ispunjava i daje nove prilike. Bol ionako je tu bila a učinila te jakom zbog tog što je netko prošao ili prolazi. Tako se teško nešto novo razvija, neke nove stvari dozivaju i stižu u živote. Otvoriti se za nove prilike da sebe izgradiš. Da ne izgubiš vrijednosti nego ideš pokazujući svoju slatku stranu, onu mirnoću koju čezneš. To spoznaš da ti treba, jer lako je izgubiti sebe. Treba ostati sebi vrijedan. Imati
isti vibe. Dobro i svijetlo srce, gledati pozitivno jer je ionako negativnog more. Neka se lipo u valove stvori, tako da ocean ljepotom i dobrotom progovori. Natrag je bilo što je bilo, s razlogom je tamo gdje je. Što je bilo promijeniti se ne može ali ono danas, sutra na tome se uvijek raditi može. Ovo danas i ono sutra je ono što ostaje, što se iznova njeguje. Zato pustimo sve što je bilo a budimo tvorci ovog danas da bismo imali i spriječili propast onog sutra. Ovo kako ide, kaotičan svijet je koji traje, dovoljan je poziv da mijenjamo nešto jer sve ide u nepovrat. Zato budi ono dobro što želiš vidjeti u svijetu. Svijetlo. Snaga. Mir. Nada. Utjeha. Sve što diže iz pepela. Budi iskra ljubavi, negativa i sve što ona nosi može ubiti. Only good vibes!!!! Pusti težine, Novo sutra neka ide u visine :)))
Post je objavljen 04.03.2025. u 15:52 sati.