Dragi su mi' '
Teglim ih sa sobom' svugdje gdje idem' čak i kad zabauljam' pogreškom u navigaciji...
u gepeku auta' u koferu' u vrećicama' u srcu' te kraste' otplalih rana!
Moje tijelo je puno ožiljaka' od operacija' padova' uzdizanja' padova ponovnih' ponovnih dizanja' kaldrma' stramputica' jednosmjernih ulica' slijepih čak' strništa' antrage' trnja i zvijezda' koje moja unuka ulovi i pokloni mi ih.
Al ' najljepši ožiljci su mi od poljubaca!
Ne zarastaju'
tu i tamo u vremenu hudom' prokrvare' nema krasta' neće nikad zarasti' stvoriti' epitelne' kolagelne' crvene brežuljčiće.
Ti ožiljci' te rane..drže me živom!
Volim ožiljke! ( premda ' zbog njih ne mogu bit " fotomodel" ima ih prekoviše)
Jer znam..da ŽIVA sam!
Kolajne su moje' ordenja koja mi je " mačka" zvana Život' donijela na " prag" !
Post je objavljen 03.03.2025. u 14:10 sati.