Bilo je to vrijeme polaganog kotrljanja dana,
mjeseci, godina, čekanja konačnog kraja
učenčikim mukama. tek mnogo kasnije
razumjeh izreku, od koljevke pa do
groba najljepše je školsko doba.
Bilo je to svitanje života, tihe pedagogije
roditelja, glasne profesora i školsog zvona,
Od roditelja smo učili poštivati starije, ljubavi
prema ljudima i kućnim ljubimcima, od svitanja
do sutona biti uljudna djeca veselja i sreće.
U školi smo rješavali matematčke zadatke, čitali zadanu
lektiru, pisali osvrte o pročitanom, putovali globusom,
mozgali nad formulama fizike, mučkali epruvete,
pamtili imena flore i faune, filozofirali o znanju,
o hipotezama bez predhodnog razmišljanja
i nedostatcima teza u našim odlukama.
Iskustveno učenje mi je pomagalo u povezivanju
teorije i prakse, djelovanju na priznanje greški
koje odbacivah u kontener osjećanja.