Mnoge ljude je danas lako impresionirati.. Dovoljne su im materijalne stvari. Volim kad naletim na one duše koje imaju moj prozor u svijet.
U svijet koji ima nešto dublje... Istaknuto... On neobično u običnom... Onu svijetlost kojom me osvoji. Ti neki koji znaci i ljudi koji se razlikuju a postoje. Osobinu koja gleda dalje od stvari.
Mene još uvijek impresionira tek način na koji se postaviš prema drugim ljudima, visina glasa s kojim se obratiš djetetu i količina nježnosti u očima dok promatraš nebo, prirodu i životinje....
Ostalo niti ne primjećujem.
Nikad ne glumim da mi je stalo. Što dajem, dajem od srca. Jer duša prepozna ono što vrijedi, što ima snagu. Ono iskreno a tek to je ono pravo.
Srca su vrednija od zlata.
Svi smo dužni jedni drugima
blago. A to blago je ono istinsko ja, ti, mi... Ono što neće da glumi jer je onda lažno. Samo srce i duša koja gleda tvoje ja, bitno, iskreno je i snažno. Odraz sebe je odraz tvoje duše.
Tako budi jer onaj koji ima dubinu spoznati će tvoju nutrinu a tada sve što jesi dobiva smisao. Duša je svijetlo koje se, vidi...
Post je objavljen 01.03.2025. u 15:14 sati.