Marketing
Umag – posljednja postaja na sjevernom Jadranu
Na sjevernom dijelu zapadne istarske obale nalazi se područje Grada Umaga (12.699 stanovnika – 2021. g.) čije se sjedište, naselje Umag (6.751 stanovnika – 2021. g.), smjestilo u istoimenoj prostranoj i zaštićenoj luci koja je stoljećima bila posljednja postaja pri prelasku Jadrana. Naselje se razvilo u kasnoantičko doba zbog položaja na putu iz Akvileje prema jugu, a prvi se put spominje u 6. stoljeću kao Humagum. Umag je razoren od strane kneza Domagoja 876. godine, a 1269. godine je priznao mletačku vlast. Umag je gotovo opustošen nakon što su ga 1370. godine Đenovljani zapalili te nakon čestih epidemija kuge i malarije, nakon čega se tijekom 16. i 17. stoljeća doseljavaju skupine Albanaca i Grka te Hrvati iz Dalmacije i Bosne.
Šetnju naseljem Umag smo započeli na sjevernom dijelu luke na parkiralištu između šetališta Vladimira Gortana i Rive Umag.
Rivom smo krenuli prema istoku, a potom nastavili prema jugu i primijetili kamenu skulpturu iz 2001. godine Era Pisces (Majka ribara) koju su izradili Janez i Aleš Pirnat.
Došli smo do južnog dijela luke, nastavili rivom prema zapadu i prošli preko parka s fontanom koji se nalazi pored zgrade gradske uprave.
Nastavili smo prema zapadu sve do lukobrana po kojem smo se prošetali do zelenog svjetionika koji se nalazi na njegovom vrhu.
Vratili smo se nazad i nastavili obalom prema jugoistoku.
Prošli smo pored Muzeja grada Umaga koji je smješten u srednjovjekovnoj kuli poznatoj kao biskupska palača koja je prema tradiciji bila ljetna rezidencija tršćanskog biskupa. Kula je izgrađena početkom 14. stoljeća, a u baroknom razdoblju njezino je krunište zatvoreno krovištem. Služila je kao utvrda za obranu grada s morske strane, a smatra se najstarijim povijesnim objektom koji je u funkciji u Umagu.
Dalje smo nastavili uz sačuvane srednjovjekovno-renesansne zidine iz 13. stoljeća koje su većim dijelom porušene u 19. stoljeću. Na zidinama se mogu vidjeti otvori za puškarnice i vrata kojim smo ušli u stari dio naselja Umag, na Riječku ulicu, te skrenuli desno prema lučnom prolazu.
Riječkom ulicom smo stigli do Trga slobode na kojem se nalazi zgrada s gotičkim biforama iz 17. stoljeća, javna gradska cisterna iz 1677./1678. godine i jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je izgrađena 1757. godine na mjestu starije crkve koja je za vrijeme nevremena 1651. godine jako oštećena. Zanimljivo je da pročelje crkve nije nikada završeno. Crkva ima sedam baroknih mramornih oltara, glavni koji se nalazi u polukružnom svetištu i šest bočnih koji su u plitkim kapelama. Na glavnom oltaru su kameni kipovi svetog Peregrina, zaštitnika župe i svetog Nicefora, pićanskog biskupa, suzaštitnika župe. Vrijedi spomenuti da u prvom bočnom oltaru s lijeve strane od ulaza u crkvu je oltar krštenja Isusova što predstavlja vrlo stara slika na platnu nepoznatog autora iz Palmine škole. Od ostalog inventara ističu se orgulje iz 1776. godine, ranorenesansna Pieta iz porušene crkve Bogorodice Žalosne, dio kasnogotičkog oltarnog retabla, raspelo i pala Bogorodice od Krunice iz 17. stoljeća, a stropne dekoracije su iz druge polovice 18. stoljeća.
Pored crkve se nalazi 33 metara visok zvonik venecijanskog stila iz 15. stoljeća koji je obnovljen 1691. godine.
Dalje smo nastavili prema istoku ulicom Giuseppea Garibaldija oko koje se nalaze kuće koje su uglavnom iz 19. i s početka 20. stoljeća.
Prošli smo opet pored zgrade gradske uprave, ali s druge strane, ispred koje se nalazi stara metalna kapija s kamenim stupovima.
Malo dalje je raskršće na koje smo došli iz ulice Giuseppea Garibaldija i nastavili ravno u Trgovačku ulicu, u kojoj se nalazi jednobrodna crkva sv. Roka.
Crkva sv. Roka je izgrađena 1514. godine, a na pročelju je rozeta i preslica sa zvonom. U unutrašnjosti crkve, u podu, nalaze se grobnice, a sačuvan je tabulat, oslikani drveni strop iz 17. stoljeća. Na oltaru se nalaze tri drvena polikromirana kipa iz 17. stoljeća. U sredini je kip svetog Roka, s lijeve strane sveti Sebastijan i s desne sveti Kristofor. S lijeve strane oltara je drveni kip svetog Pelegrina iz 15. stoljeća, a s desne drveni kip svetog Antuna (19./20. st.).
Nastavili smo prema istoku Trgovačkom ulicom s kojom smo došli do kružnog toka na kojem smo skrenuli desno na ulicu Edoarda Pascalia.
Na sljedećem kružnom toku smo skrenuli lijevo na ulicu Joakima Rakovca te smo prije benzinske postaje skrenuli lijevo i ubrzo stigli na lokalitet Staro groblje Umag na kojem se nalazi jednobrodna crkva sv. Andrije s preslicom bez zvona.
Staro groblje Umag je bilo u funkciji od 17. do 19. stoljeća, a danas je vidljivo nekoliko starih nadgrobnih ploča na kamenom ogradnom zidu i na pročelju crkve sv. Andrije koja je zajedno s grobljem obnovljena 2023. godine. U unutrašnjosti crkve je kameni pod i ostatci kamenog oltara.
Nastavili smo dalje prema zapadu preko parkirališta sve do ulice Edoarda Pascalia na kojoj smo skrenuli desno i stigli do prije spomenutog kružnog toka s Trgovačkom ulicom.
Dalje smo nastavili prema sjeveru do šetališta Vladimira Gortana na kojem smo skrenuli desno.
Nakon parkirališta koje se nalazi s lijeve strane šetališta Vladimira Gortana, nastavili smo preko novo uređenog parka s čije se desne strane nalazi kompleks lijepih, ali devastiranih objekata izgrađenih od kamenih blokova.
Preko parka smo došli do Rive Umag s kojom smo stigli do parkirališta s početka šetnje.
Karta naselja Umag s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 4,92 km.
Post je objavljen 28.02.2025. u 18:49 sati.