Šestom čulu vjerujem da doći će neuobičajen dan,
kada razgovarat ćemo u četiri oka
i kada otkrit ću ti što se događalo
ispod prašine nataloženih nagađanja.
Dat ću ti posljednju priliku da uvidiš
što si nam učinio.
Možda neću moći ni riječ izgovoriti,
možda će mi svako slovo
zapeti u grlu,
ali doznat ćeš sve - jer najiskreniji razgovori
vode se očima.
Kada iz opuštenog stava
zapljusnu te podivljale misli,
iznenadit će te nepromjenjiva,
tužna istina,
da uznički pajac ima srce što sumanuto tuče
na spomen tvojega imena.
Ponekad zbunjivale su me
borbe mašte i jave
i glavom bez obzira bježala sam
iz središta unakrsne vatre.
Nakon smirivanja
izjednačene borbe
vraćala sam se nama,
da bih ukorak sa
zdravorazumskim odlukama,
puzala u tvojoj divovskoj sjeni.
Jedinu važnost davala sam
tvojoj sreći,
a ona je bila potpuna,
kada si se okrenuo
i osjetio olakšanje
jer pogledom okrznuo si
tobom opčinjenu ženu.
Heroinu i plašljivicu.
Kraljicu i prosjakinju.
Čelik i konac.
Pristala sam biti anonimus
koji zna upotpuniti
zadovoljstvo narcisoida.
One dane, u dokolici ili radoholici,
kada su moji prešućeni monolozi
niotkuda padali ti na pamet,
u istome trenutku
hodao si mojom glavom,
u perivojima sanjarenja,
na proplancima mašte,
na očerupanim krilima zbilje.
Izvan dosega tvojih nasluta
bila sam vladarica bez mane,
sluškinja bez prigovora
i tvoj vjerni "dušohranitelj".
Slagat ću ako
u četiri oka kažem ti
da sve što si poželio …
bila sam
u prošlom svršenom vremenu.
Kada dođe dugo očekivani dan,
gledaj me u oči… i pozorno slušaj.
Nemoj spustiti upitan pogled
jer razočarat ćeš se
kada primijetiš
da moj korpus
više nije imao vremena
za život iza tvojih leđa.
Duša još uvijek puzi
u sjeni tvojih bježanja,
ali tijelo nastavilo je
stoljetno putovanje.
Post je objavljen 28.02.2025. u 13:35 sati.