Mačak,
Mlad i neiskusan je upao u beton negdje i došao kući sa svježom žbukom na dlaci.
Ali to nije sve, kaže Jedna da su ga drugo Dvoje pola sata tuširali i nakon toga se prehladio, slini, ne jede.
Kazem, normalno je da ne jede, normalno je to kad slini, ali brine me samo to što je vjerojatno pokušavao skinuti beton sa dlake jezikom i nagutao se, jadničak, posvemašnje betonizacije.
I kuljao je tako dva-tri dana, nit jeo ni pio, a onda je došao sebi.
Izlazim u vrt po nešto, kad vidim dva crna mačića njegove veličine. Nesigurna u to koji od njih je naš, zovnem ga, a iza grma dotrči on, Car, umiljato mijaukajući. Ove dvije me oprezno gledaju dok žvaču ostatke od ručka.
Nisam mogla doć sebi. Mislila sam da se od betona utrostručio.
Jedna kaže da je našao sebi crnu bandu, a ja je podsjećam da mu je prvi okolokućni frend također bio crn.
Što htjedoh reći: ne znam.
Mačak je Car i pomno bira društvo.
Post je objavljen 24.02.2025. u 18:30 sati.