Samo ću kratko jer je važno da stoji pravi datum objave pa ću se naknadno pozabaviti poliranjem teksta, no... Na današnji dan navršava se treća godina od početka ruske invazije na Ukrajinu prikladno nazvane "Posebna vojna operacija". Prema planerima iz Putinovog najužeg kruga, "Posebna vojna operacija" trebala je trajati otprilike 365 puta kraće od onoga koliko trenutno traje. Ali eto, ulazimo u četvrtu godinu zbog pinku pogrešnih procjena o snazi ruske vojske, ljubavi Ukrajinaca prema ruskoj braći (koja dolaze iz Rusije) i zainteresiranosti kolektivnog Zapada da pusti Ruse na miru barem kad je u pitanju ruska sfera interesa. U ove tri godine smo se naslušali zveckanja nuklearnim doktrinama, besmislenih apologeza Putinu od idiota koji pokušavaju opravdati jednu od uvjerljivo najretardiranijih odluka u suvremenoj povijesti jer smo nekako mislili da smo se oko teritorijalnih granica dogovorili krajem 2. svjetskog rata i to još utvrdili raspadom Istočnog bloka. Ali ipak ne, jer u Rusiji ima dovoljno mladih magaraca koji svoje glave, ruke i noge daju na raspolaganje starim magarcima za rješavanje osobnih fikseva metodama prema standardima 17. stoljeća. A na Zapadu dovoljno pičkica koje kažu kako to sve nije u redu, a onda bacaju felšane o deeskalaciji, pregovorima i slično. Ali istovremeno svjedočimo kako se i jedan Putinu nalik magarac iz Srbije već nekoliko mjeseci koprca u fazi poricanja iako je već izgubio vlast jer je mislio da u moru zakona koje ne jebe dva posto, isto tako može zajebat i Newtonov zakon gravitacije. Tako da karma ipak radi. Sa zemljopisnim otklonom, ali ipak radi. I dobro je da radi.
Dok biologija ne odradi svoje...
Post je objavljen 24.02.2025. u 16:53 sati.