Marketing
Mahala kita
Pola radnog vremena odradim na engleskom, s kolegama koji su stranci. Otprilike...
Nas nekoliko baratamo jezicima pa nam se kaže: "reci im".
So we tell them what to do, and we show them how to do it...
I to sve uz redovan posao koji ionako moramo obaviti.
Koji smo i sami naučili u hodu, kroz puno koraka...
Not payed for translation, not payed for mentoring, mislim.
On/off switch za jezike, za mozak.
Nabrajamo kolegica i ja jezike koje smo učile, strane, naravno.
Ima tu latinskog, starogrčkog, engleskog, ruskog, starocrkvenoslavenskog, poljskog, mađarskog, osnova talijanskog, njemačkog, etc. etc...
U početku boli glava, naravno, od prebacivanja jezične sklopke, poslije se navikneš.
Uloviš se da pričaš mahom na engleskom, čak i sa onima s kojima ne trebaš. Samo se prešaltaš, it's easier, nema potrebe to do a double mental job.
Not fun, kaže Dijete, u svojoj državi želim pričati na hrvatskom.
Drugo Dijete (4 jezika uči, samoinicijativno) ide u Francusku. Sluša nas i šuti. Što i na kojem jeziku misli, samo ona zna. Možda jednom doznam, ako progovori na jednom od poznatih mi jezika.
Ćutim (se) (h)umorno.
Bon voyage, mon cheri.
Post je objavljen 23.02.2025. u 11:12 sati.