Poslovna hektika me pomalo uvlači u sebe,
poput živog pijeska.
Kolegice nema već dva tjedna,
još idući sam bez nje.
Tu je pripravnik,
u skladu sa svojih tri mjeseca iskustva radi dobro,
piše masovna rješenja i glupe potvrde,
ali sve ostalo se preusmjerava na mene.
Kao voditelj odjela opet sam katica za sve,
u svakoj sobi sam pet puta dnevno,
na urudžbenom sam pet puta dnevno,
gore dolje,
pripremam se za ispitivanje vještaka u ponedjeljak,
a konfliktne stranke preko odvjetnika traže uvide u spis,
ko da mi u svojim spisima imamo kojekave strašne tajne.
Prijete kaznenim prijavama i inspekcijama,
traži se termin u najkraćem mogućem roku,
nudim utorak,
hoće ponedjeljak,
a nek ti bude,
je...ga,
ponesi platnene rukavice
i kopaj brate po tomovima postupaka svojih stranaka.
Neku večer nakon škole,
Šarena i nećak su kod nas,
pečem im palačinke,
i usput profesionalna deformacija ispituje nećaka.
- Imaš li kakvih problema?
- Imam jedan.
- U školi ili doma?
- U školi, a i doma.
- Reci tetki što je.
- Ne mozeš mi pomoć.
Sad sam zabrinuta,
moram iskopat iz njega što je!
- Kak ne bi tetka mogla rješiti problem!
Tetka sve može,
samo ti meni reci.
...
- Zaljubljen sam.
A u pm.
Na to nisam računala.
- Uf, mili, kaj, ti si u nju zaljubljen
a ona nije u tebe?
- Da.
- Mili moj tu tetka zbilja ne može pomoći,
u pravu si.
Moja baka je sve probleme rješavala hranom,
ili je smatrala da je jedini problem glad.
Niš,
stol,
plačinke,
čaše mlijeka.
Dok se tuširam slažem argumentaciju za raspravu,
"najbolji interes djeteta",
pojam koji bježi ko pjesak kroz prste,
ali posao je posao,
i ne bitno je što osobno smatram,
kao u debati,
dobiješ ulogu,
stav koji zastupaš,
daj sve od sebe.
Ionako je odluka na sudu.
Odjel je trenutno kompletiran,
doduše,
pripravnici drže pol referada.
Nikad,
nikad se pripravnici nisu zapošljavali na obiteljskopravnoj,
osim 6 mjeseci prakse uz mentora,
a sada drže referade,
jer nemamo drugih ljudi,
i još smo sretni jer imamo njih.
Gledaju me ko da imam sve odgovore,
a ja sam im jedva popamtila imena.
Ipak je ugodno čut pozitivni feedback,
"ti si bila tako smirena
pa sam se i ja smirila
iako me prije toga stranka užasno naživcirala",
"kak je dobro kad imaš koga pitat,
i on da konkretan odgovor".
Zato me imate kažem,
to mi je posao.
A onda doma perem ukakane guze,
malo gologuzo hodalo vuce za sobom plišanu žutu hobotnicu,
kapamo oči,
noću glasić u polusnu kaže
- Mama.
- Tu sam.
odgovaram.
Jer zato me imaju.
To mi je posao.
Post je objavljen 21.02.2025. u 20:36 sati.