Marketing
Velika Stancija – ukleta ladanjska vila koja vapi za novim sjajem
Istočno od naselja Savudrija, oko jednog kilometra, nalazi se nekadašnji zaseok Vila Cijani koji je danas kompletno preuređen u turistički resort. Na cesti koja vodi prema sjeveru, uz turistički rezort, započeli smo šetnju prema Velikoj Stanciji.
Krenuli smo prema sjeveru do kraja ceste koja završava kružnim tokom te nastavili prema obalnoj šetnici Lungomare koja vodi do autokampa Kanegra. Šetnicu smo ubrzo napustili tako što smo skrenuli lijevo na stepenište koje se spušta na obalu.
Nastavili smo puteljkom koji prati obalu prema zapadu i s kojeg se pruža lijep pogled na Piran u Sloveniji.
U uvali Kras puteljak se udaljava od obale te stiže do makadamske ceste na kojoj smo skrenuli desno.
Dvjestotinjak metara dalje napustili smo makadamsku cestu i skrenuli na šumski put te smo kroz borovu šumu došli do makadamske ceste u sjevernom dijelu Velike Stancije (ili Stancija Grande).
Cesta prolazi pored tri devastirana objekta novijeg datuma (druga polovina 20. stoljeća) te stiže do ladanjskog objekta Villa Cesare koja je danas ograđena zbog opasnosti od urušavanja i vapi za obnovom. Vrh kule obuhvaćen je debelom trakom kako bi se spriječilo urušavanje.
U 18. stoljeću vlasnik imanja je bila obitelj Borisi, koju sam već spomenuo u postu Kula Turnina – ponovno otkrivena zaštitnica Rovinja, tako da je tada imanje imalo ime Borozija. 1819. godine imanje kupuje velikaška obitelj grofova Fabris koja je izgradila veću ladanjsku vilu, gospodarske zgrade i stambene objekte za zaposlenike na imanju. Tada je cijelo imanje dobilo ime Stancija Grande (Velika Stancija). Angelo Fabris je prodao imanje Carlu Cesareu, zemljoposjedniku i brodovlasniku iz Trsta, koji je nadogradio kompleks, preuredio unutrašnjost vile te podigao središnji toranj u klasičnom gotičkom stilu inspiriran dvorcem Miramare i zgradom arsenala Lloyd Triestino u Trstu. U to vrijeme zapadno krilo vile bilo je namijenjeno članovima obitelji Cesare, dok je istočno krilo namijenjeno slugama i radnicima na imanju. U unutrašnjosti ladanjske vile gotovo su svaku prostoriju krasile dekorativne slike na zidovima. Oko vile je bio uređen vrt s paviljonom u kojem su početkom 20. stoljeća bile egzotične ptice u krletkama. Obitelj Cesare je napustila imanje u Drugom svjetskom ratu. Od 1943. do 1945. godine tu je bio stožer njemačke obalne straže, a nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. godine pa do kraja osamdesetih, tu je bila Jugoslavenska ratna mornarica, nakon čega je kompleks počeo propadati.
Tijekom godina se prenosila priča da je Villa Cesare ukleta, tj. da svatko tko dođe u vezu s njom ne prođe dobro. Nije poznato kako je dobila tu titulu, ali je ta legenda inspiracija za roman Damira Zlatara Freya “Stanzia Grande” kojem je tema ljubavna priča glavne junakinje Tršćanke Francesce Fabris Pallato i trgovca Maria Morpurga de Nilma te se u romanu isprepliće fikcija s povijesnim činjenicama.
Villa Cesare je imala pristupnu cestu koja je dolazila sa zapada, iz pravca Savudrije, po kojoj smo se prošetali u oba smjera. Na cesti smo primijetili kameni rubnjak i da prolazi drvoredom duda (murve), crnog bora i lovora.
Od Velike Stancije nastavili smo makadamskom cestom prema jugu i ubrzo skrenuli lijevo, prema istoku, na šumski put s kojim smo nakon tristotinjak metara stigli do makadamske ceste.
Zanimljivo je spomenuti da smo na tom putu primijetili ostatke metalnog stroja čiju funkciju nismo mogli razabrati.
Na makadamskoj cesti smo skrenuli desno te nakon tristotinjak metara stigli do kružnog toka s početka izleta.
Karta s lokacijom Velike Stancije.
Dužina rute 3,10 km.
Post je objavljen 20.02.2025. u 19:02 sati.