Vraćam se sa susreta u centru i stajem na početnu bus
stanicu na Studentskom trgu. Računam, bus stiže za minut
i bit ću kući za pola sata. E baš neću. Točno u 11,52 s jedne
i druge strane Studentskog trga nanizali su se redari u žutim
prslucima sa natpisom kom fakultetu pripadaju (uglavnom dame)
a između njih se slila rijeka studenata. Skupu su užurbano
prilazili ljudi sa svih strana, stariji od studenata. I svi su u
potpunoj tišini na minus 3 stajali petnaest minuta, po minut
za svakog nastradalog. Nigdje se nije čuo ni mobitel ni
uobičajeni zvuci velegrada. U 12,07 svi su se prekrstili i razišli,
redari su provjerili da su su ljudi u blizini svi na trotoaru
(nitko na kolovozu!) i autobusi su krenuli.

Ista pauza za tišinu istovremeno se odvijala na mnogim
lokacijama u Beogradu i u drugim gradovima.
Za neupućene, nadstrešnica na željezničkoj stanici u
Novom Sadu je 1.novembra 2024. točno u 11,52
neočekivano pala i usmrtila 15 ljudi.
(Post je posvećen Malom suncokretu.)
Post je objavljen 24.02.2025. u 06:12 sati.