Kad se negdje skrasiš, pa pustiš malo korijenje, sad skoro bude godinu dana kak sam u kučerku, prebaciš si doktora, zubara, ginekologa, prebaciš svu dokumentaciju, središ papirologiju, postaneš punopravni član zajednice, e tad kreće posjećivanje, upoznavanje sa doktoriama i ostalim službenim djelatnicima po ustanovama.
Nevjerojatno, ovdje brzo dođeš na red, svugdje. Reko, ajde, sad kad sam doma, da obavim sve preglede kaj moram, tak da kad počnem raditi, da ne izostajem zbog tih sitnih servisa.
Sad je bil red na zubara.
Nemam ja problema sa zubima, u smislu da se kvare često, ne kvare se, imam jednu plombu, bili su krivi svi od reda, uska čeljust, veliki zubi, pa sam nosila aparatić, fiksni, i to se sredilo, ali imam tu neku nelagodu od zubara, još od one babe iz Prečkog, sa velikim madežom.
Svako tol'ko odem očistiti kamenac, drugo nemam kaj, nikud bez konca i interdentalnih četkica, čak perem zube sa kokosovim uljem, jer protuupalno djeluje, jednom tjedno sa morskom soli, ma sve. U posljednjih deset godina niti jedan karijes.
Nema dva tjedna kako sam snimila ortopan, da ženska ima odmah sve na prvom pregledu.
Tak da sad idem, na novu lokaciju, tu u kvartu. Svaki put se bojim kao da idem na operaciju, nisam se tak bojala ni operacije kičme, ni poroda, ma ničega, ali svaki odlazak zubaru...užas.
I znam ja da treba ići redovito, znam da to brzo prođe i znam da mogu dobiti injekciju ako treba, ali ipak mi se stisne, sve.
Ova lokalna zubarica je indijka, a sestra neka super zabavna, domaća puca. Tu iz kvarta. Zadnji put, kad sam furala Maricu k njoj, onda sam se i naručila. Marica se isto boji zubara, pa sam išla s njom.
Dobar dan, one veselo, dobar dan ja stisnuto, oči veće od riti.
Veli indijka, a dok govori ne koristi č,ć,š,đ, samo mekano.
Se bojis, vidim.
Ma da, uvek cvikam. Bezveze.
Nista ne bojati, bude pogledala prvo, ne to boli.
Gleda ona, gleda, traži, broji, diktira sestri, sestra zapisuje.
Nista nema, bude samo kamen malo pocisti. To dobro bude. Nema kares.
Velim ja njoj, ak će me boliti hoću injekciju.
Uzima onaj vrag za skidanje kamenca, stavlja mi onu cjevčicu za slinu.
Prvo probace bes, ak boli ce dam ineksija.
Zuju, zuji, zuji, ja se preznojavam, slinoskupljač grglja svoje.
Boli?
A a.
Doblo. Jos malo i skinula kamen. Brzo bila gotova. Isprala malo sat.
Ispirem ja, sve je ok, mislim si, kak si glupa, koga vraga se bojiš, a znaš da nije niš, samo dramiš bezveze.
I gotovo, preživela sam, tresla se brda, rodil se miš. Ispod ruke sve mokro, a nije bilo potrebe za tim. Sad sam mirna opet neko vreme. Veselo se oblačim, uzimam torbu i taman da se bum ih pozdravila, veli zubarica.
Oce staviti lista sa protesa? Se ceka.
Kaj?
Veli sestra, prevoditeljica, imate pravo da vas stavimo na listu čekanja za protezu, znate, to se dugo čeka, a vi već imate dost godina, pa možete na listu.
Da, veli indijka, moze dobis protesa, se ne plati puno, samo malo, dobis zuba.
Pa kaj će mi proteza, još mi ne treba.
Veli sestra, pa kaj vas briga, kad vam bude trebalo, bute imali pravo. Niš vas ne košta ak ste na listi.
Reko, ajde dobro, stavite me na listu. Nikad ne znaš. Kak je kod nas i kakve budu penzije, bog sveti da nekaj dobiš.
I tak sam ja lepo prešla dalje u svoj dan. Važno. Na lokalnoj listi.
Obavila sam i fizijatra nedavno, onda u šestom mjesecu na MR kičme i tak... generalka, servis. Godina proizvodnje.
U međuvremenu, dan po dan, obavljaš sve kaj trebaš, delaš svoje i živiš. I ne daš se.
E da.
Kad sam već kod naručivanja, mislim da mi je itekak potrebna jedna dobra masaža. I to imam tu blizu, imam sve. Tak da se možda idem staviti i na tu listu, za masažu. Ko ga šiša. Da si i ja dam malo oduška.
Jer, napeta sam ko puška. A treba se malo nekda i nagraditi.
Post je objavljen 20.02.2025. u 07:01 sati.