Dugo je bilo čekanje na njega ucrtanog u uspomenu.
Susret i rastanak u vlaku.
U kupeu samo nas dvoje i tišina. On je čitao
zbirku Pjesma nad pjesmama, ja Herojske zanose
heretika Giordana Bruna.
Zrcalo smo različitosti, pomislih.
Tišinu je narušio prodavač pića, želite li nešto?
Pogledao me, hoćemo li nazdraviti putovanju?
Hoćemo!
Mala boca pjenušca i razgovor je počeo.
Rekao je,
kolegica i ja probamo dijalog Salomona i zaručnice za
prvu jesenju premijeru na daskama koje život znače.
Ja čitam heretika i divim se njegovoj hrabrosti, rekoh.
Naša imena su ostala nepoznanica.
Zbrajah godine, ispisivah njegovu bezimenost
u moju nikada napisanu pjesmu nad pjesmama, samo sam
u njenoj izvornosti, u šapatu Kralja Salomona pronalazila zov
njegove duše, odgovarah srcem zaručnice…
Danas ispisujemo našu pjesmu nad pjesmama, kao pastir i pastirica
vodimo dijaloge duše i srca i živimo ljubav nad ljubavima…