Na kraju smo otišli u dućan, to je ritual prije povratka kući, i u našem malom kvartovskom dućanu on nije našao ama baš ništa što bi htio. Ja sam kupila okrugli dimljeni sirić, Franck ciglicu, Dorina veliku čokoladu s lješnjacima, a onda mi je ljubazna prodavačica rekla da pogledam u novu vitrinu sa sladoledima, možda bi tu on nešto mogao naći, i doista, našao je i naravno dva, i za sestricu. Tu je bila i velika stalaža sa plišancima i slonićima, zebrama i medekima, i on je raširio oči i pogledao me i ja sam rekla, uzmi koju hoćeš. Stvarno?? Još jače je raširio svoje prekrasne smeđe okice. Da. Hoću lava! Bio je toliko sretan da je to neprocjenjivo. I za sestricu slonića? Može. Sve može. Konzumove markice imate? Pitala me blagajnica, za popust na igračke. Nemam. Konzumovu karticu? Nemam. I tako smo po full cijeni kupili lava Riku Zvjerića i slona Mrvicu Zvjerića a dijete je bilo veselo do visokog, smeđeg, zimskog neba u kojem još nije bilo nagovještaja proljeća ali je blistalo punim sjajem u njegovim sretnim okicama.
![]()
![]()
Post je objavljen 16.02.2025. u 00:46 sati.