Živimo život, balansiramo između sanova i zbilje,
bez gubitka osobne slobode, one tajanstvene
Kafkijanske, koju otkrivamo tek svak u sebi
i uspinjemo do ostvarenja želja.
Cilj nije dosegnuće 15 minuta vorholovske slave,
nego put ka dostizanju sklada, uravnoteženosti
slike i preslike stvarnosti u našim maštanjima.
Upleli smo misli i osjećaje do nerazmrsivosti raznolikosti
I kada šutimo razgovaramo. Motrim ga da bih bila motrena.
On me gleda žudeći za pogledom. Hotimice se prepuštamo
preoblikama misaonosti, uprisutnjujemo nemoguće da zbilja
dobije odoru naše snovitosti.
U dvopletu zajedničkih čvorova, u balansiranju kontrastima živimo život.