Vijesti kažu:
"Ukrajinske oružane snage pokrenule su iznenadnu ofenzivnu operaciju jugoistočno od Sudzhe u regiji Kursk, brzo napredujući oko 5 km po dubini bojišnice.
Panika u Rusiji - kažu da se velike ukrajinske formacije gomilaju u Sudži."
Točno prije šest mjeseci je Gerasimov brifirao Putlera kako je ukrajinski prodor prema Kursku zaustavljen i da je pitanje dana (ili sata) kad će biti potisnuti natrag prema granici!?
Šest mjeseci operacije Kursk.
Aktivnim djelovanjem ZSU/UAF na ruskom teritoriju rat se vratio kući, u Rusiju.
Pravedno je da ga i oni osjete na vlastitoj koži.
Ovo je iznimno zanimljivo kad je riječ o ruskom i ukrajinskom načinu ratovanja, te kako određeni čimbenici s vremenom postaju odlučujući.
Iskreno rečeno, Rusi su jednostavno rastrošni. Brojnost u ljudstvu, tenkovima, topničkim oruđima, letjelicama, oklopnim i drugim vozilima su sami po sebi zanemarivali važnost bilo čega drugoga.
I očito još uvijek nisu naučili.
Nepovezano vodstvo koje baca Kremlj u očaj i bijes i pozadinskih zapovjednih postaja zahtijevalo je samo jednu stvar: ići naprijed pod svaku cijenu.
To dovodi, predvidljivo, do apsolutno poraznih gubitaka.
A ta predvidljivost još više uči Ukrajince kako se boriti s boksačevim dugim rukama: motriti divovskog idiota kako se ljulja i pada sve dublje i dublje, dok ne dođe vrijeme brzog udarca u pleksus i bubrege.
S ukrajinske strane, zbog same prirode života u susjedstvu diva koji vrvi pijanim idiotima i polustoljetnim nasljeđem skladišta vojne opreme, uvriježeno je - ne rasipati apsolutno ništa.
Svaki čovjek, metak, zavoj i konzerva hrane su vrijedni i prema njima se postupa krajnje racionalno.
Iako su gorke žrtve ponekad potrebne, one se razumiju i izbjegavaju ako postoji razumna alternativa.
Kursk to briljantno pokazuje, tu podjelu u mentalitetu.
UAF se probio u rusku unutrašnjost, sondirajući lagano i s raznolikošću i fleksibilnošću rada.
Uspostavljeni značajni GLOC (zemaljske crte dodira, u vojnoj strategiji), ukopani za obrambenu poziciju kako bi RF (idiot Vatnici), krvarili na povijesnom AO.
Radili su to sve dok se neprijatelj nije ispuhao i prije nego što su RuZZi uspjeli povratiti dah i materijal za još jedan ubod, i što je ključno, prije nego što su mogli shvatiti svoju pogrešku i izgraditi vlastitu obrambenu snagu, UAF je pronašao priliku izvesti novi aperkat.
To je simbol cijele sage o ovom ratu, i mogu se samo diviti upornosti i pametnoj prirodi ovog strateškog procesa.
U blizini Pokrovska u siječnju je poginulo više ruskih vojnika nego u cijelom Drugom čečenskom ratu, kaže vojni analitičari.
Ukrajinska vojska desetkovala je ruZZke trupe u siječnju, dok Putler nastavlja svoju strategiju mljevenja mesa, s malo uspjeha.
Putler je spreman žrtvovati mlade ljude za ništa... Za rat koji je započeo..
Kognitivna disonanca koja okružuje ljude vrti se i oko riječi "desetkovanje" kao da je to neka magična iznimka od činjenice da se značenje nekih riječi doista mijenja tijekom vremena.
#TG ruzzki milbloger:

Post je objavljen 07.02.2025. u 11:26 sati.