Marketing
Gerijatrija
Jutros me je probudilo neko čudno zvonjenje na mobitelu.
6 i 50 i zvoni ko ludo.
Muzika iz Rata zvijezda ili tako neki shit.
Sva krmežljiva tražim mobitel, kad ono muževa tetka na videopozivu.
Jebate, nisam ni znala da imam videopoziv osim na messengeru.
Mislim si koji qrac se desio u galaksiji far far avaj da me Darth Vader zove u to vrijeme.
I onda se sjetim da mi je rodjendan.
Isključujem wlan i mobitel stavljam na aviomodus, pokrivam se dekom po glavi.
Hvala kurcu pa rodbini nisam dala broj službenog mobitela.
Legnem ponovno i taman da ću zaspat, kad evo ti poruke na Teams.
Kolega statičar mi čestita rodjendan.
Mislim se, jebalo te čestitanje, baš si danas ozdravio a tjedan dana kad je meni nešto trebalo da provjeriš nisam mogla nikako do tebe.
Sad kad su me već isprobudjivali nema više šanse da zaspim pa svratim malo na blog.
Ustaše, četnici, Thompson, neobrijani skojevci i studenti, anketa iz doba dok su dinosauri išli po Zemlji.
Klasika.
Barem se tu ništa nije promijenilo.
Da dodjem na blog 2068 sa sto godina još uvijek bi sve bilo isto.
Osim što bi se neka od još uvijek nevinih blogerica žalila jer je Blogi već u 87. otišao u prijevremenu mirovinu i anketu iz 2065. nema tko maknuti sa bloga.
U medjuvremenu je stiglo još par poruka.
Moja omiljena muževa teta.
Par kolega.
Sestra mi šalje Godine prolaze od Bajage.
Suzdržavam se da ne napišem nazad koji kurac staroj šepavoj babi žele sve najbolje za još jednu godinu bliže grobu.
Svratim na fejsbuk, gdje sam na sreću davnih dana rodjendan skinula sa profila, pa sad profesionalni čestitari ne znaju kad treba napuniti zid ispraznim kopipejst željama.
I šta me tamo dočeka?
Reklama za novi film o Bridget Jones a koji izlazi na Valentinovo.
Kako prikladno
Baš me zanima naslov.
Bridget Jones na izdisaju?
Bridget Jones i zahtjev za mirovinu?
Bridget Jones i ambulanta fizioterapija?
Bridegt Jones i operacija sive mrene?
Već onaj dio sa djetetom kojeg dobiva izoperirana baba sa pedeset dok oko nje trče tri ofucane stare djukele je nešto što svijetu definitivno nije trebalo.
No sudeći po komentarima, obožavatelji su oduševljeni jer stiže nova doza zaljubljene gerijatrije na aparatima i hodalicama.
A jedan od onih starkelja je izgleda već i pandrknuo.
Da se mene pita gledala bi tako nešto u kinu jedino da mi na ulazu ugrade novu nogu i rezervni kuk.
A možda ni tada.
Koje je to silovanje prve priče, koja je trebala ostati takva kakva je i gotovo (meni osobno ni taj dio nije trebao ali ajde, bilo je par gledljivih scena).
Ovo je gore nego da je neki debil išao snimati Snjeguljicu i sedam nastavaka.
Udala se, rastala se, podebljala se, smršavila, sad ju jebe diabetes i artroza u koljenu a zdravstveno joj ne želi odobriti bocu s kisikom.
Nova verzija od Disneya je doduše zaspala pod lampom za kvarcanje, pa joj je lice bijelo poput snijega kad se otopi a patuljci su neka čudnovata vrsta čudnovatog kljunaša.
No ajde, ako je princu dobra i meni je.
I šta sad?
A ništa.
Otišla sam konačno na frizuru.
Kad mi je već koga kakva je, da mi barem glavu malo poštimaju.
Barem izvana.
Iznutra malo teže.
Naravno, od dvije frizerke kod kojih inače idem nijedna ne radi.
Jedna je slobodna, druga polaže majstorski ispit.
Kakve sam sreće dobro je da nakon tretmana još uopće imam glavu.
Pogotovo nakon što sam i frizerku skoro poslala u qrac kad je počela srati o izborima i i tome kako bi stranci trebali glasati za Sahru Wagenknecht.
To bi bilo nešto ala neobrijana skojevka, s tom razlikom da se ova čini mi se ipak brije.
Ne bi čovjek vjerovao do prije koji godinu, no najbolje od svega dosad je bila sveki.
Em na neku foru ima moj broj službenog mobitela (izgleda da ima veze kod KGB-a ili CIA-e) i zvala me telefonski a ne da mi šalje neke budalaštine po vacepovima.
Em je poslala 50 eura, pa sam iza frizera otišla na manikuru a prije toga kod Makedonca na ručak.
Na večeru povodom rodjendaan dečki me vode u nedjelju, ovo danas je bilo da na rodjendan ne moram kuhat.
Ostatak dana proveli smo na sauni, gdje nisam bila jako jako dugo.
Ulaz nisam morala platiti jer mi je rodjendan :)
Kaže Ištvan na povratku: Imali smo lijepi dan, skoro ko prije.
A meni je na to napamet pala glazbena podloga kojom ću zaključiti ovaj post prije nego opet padnem u sevdah jer raja oće veselo, ko će slušat tudju muku, ljudi oće veselo, aj, Ozrenka, donesi dvije pive i reci muzici malo tiše.
(kriva pjesma, ups).
Ušao sam lako
U pozne godine
Ne služe me više
Noge plesačke
Nisam Fred Astaire
Nisam Fred Astaire
Otjeraj od mene
Svu tu bandu lopova
Kad čuješ plotune
To je iz mojh topova
Ja to volim
Jer ja to volim
Momci ja ne znam svoje godine
Otkad se računam
Telefonirajte
Ja vas molim
Ja vas molim
Ljeto hoooo '85
More hooo
I pičke s drugog svijeta
Šteta
baš šteta
Jer klinci nikad neće znati
što bi bilo da se vrati
To ljeto
I pišanje uz vjetar
More hoooo
I tad sam bio sretan
Ljeto hoooo
I pet bombona u sebe
More hooo
Davno prošlo vrijeme
Šteta
Baš šteta
Tog ljeta
Baš šteta
Hajde kreni sa mnom
Glupa djevojčive
Puštat ćemo vjetar
I šlagirat se
Kreni dolje
Post je objavljen 05.02.2025. u 22:14 sati.