Valovi razbijaju obalu postojano i neumoljivo.
Međutim,
u nekom trenutku počneš kroz to plivati
usputno,
bezbrižno,
ko na izletu.
U subotu navečer,
spremila sam opremu za lov,
isplanirala nedjelju,
svjesna da zapravo radim račun bez krčmara,
iako je krčmar pijan,
nepredvidljiv,
i krajnje svojeglav.
Legnem,
prepipam dijete,
ono gori.
Skidaj ju,
ćepić,
začepljena je,
jedva diše...
Bdijem cijelu noć,
nakon svakog njenog iskašljavanja,
tišina,
čekam udah,
tišina ko vječnost,
a onda halapljivo otvaranje usta,
diše...
Nedjelju pospremam opermu,
oružje u ormar,
lelujam od neispavanosti,
usred dana spavam kad i ona spava.
Idemo u šetnju,
vodim je van na zrak,
uvjerena da su zrak i kretanje jednako važni za oporavak.
- Neka te sunce poljubi. - govorim joj dok ju okrećem prema svjetlu.
Muž uzima dan godišnjeg u ponedjeljak,
kako bih ja mogla na poslu pokrpat rupe i delegirat posao,
a onda cijelo popodne u čekaonici.
Šećemo,
istražujemo Dom zdravlja,
aute,
unutra van,
dijelimo grickalice,
ko na izletu,
malo muž,
malo ja,
hodaj hodaj,
nutra van.
Pregled,
kisika ima dosta
vadi krv za svaki slučaj,
skupljamo bubamare,
čekamo nalaz,
dobar.
Vozi kući,
bolovanje do daljnjeg.
To mi se jutro odlomio komad zuba,
kutnjak,
možda i umnjak,
ni ne vidim taj zub,
u toku dana se odlomio još komadić,
čini mi se da mi cijeli jezik stane u rupu.
Eto, to je to,
imam sijede i umnjak mi je odustao od života,
službeno više nisam mlada,
samo u najboljim godinama.
U svem tom kaosu dobila sam i ponudu za drugi posao,
nit sam se javila na natječaj nit sam kog šta pitala,
al zove me ravnteljica škole da budem tajnik.
Svakog dana tri dana dosta!
Post je objavljen 04.02.2025. u 21:57 sati.