Marketing
SINA, SINA, SINA!
PJESMA O SINU
Sina, sina, sina! Htjela sam dijete tvoje
i moje, u danima strasti ili zanosa vrela,
kad su od riječi nježnih drhtale kosti moje
i kad se beskrajno svjetlo širilo s moga čela.
Rekla sam tada: >>Sina!<< ko stablo koje prene
proljeće i prema nebu pupoljci mu se bude,
sina očiju Kristovih koje su uzvišene,
i začuđena čela, i usana koje žude!
Da ruke poput vijenca oko mog vrata ovije,
da rijeka mog života k njemu siđe i cvjeta
i da utrobu moju, ko miris što se prolije,
raznesu njegove stope po brežuljcima svijeta.
Sretnemo trudnu majku, gledamo kako se budi,
iskrivljenih usta i očima koje mole
kada s ljubavlju svojom šetamo između ljudi,
a dijete očiju blagih prati nas slijepe i gole.
U noćima dok sam bdjela sretna i uzdrhtala
ni pohota me vrela na postelji ne probudi.
Da bi se pjesmom odjeven rodio, ja sam znala
pružati svoje ruke, rovati svoje grudi.
A sunce, da ga okupa, čini se preslabo je!
Gledajući se mrzila sam koljena svoja kriva
Pred darom beskrajnim drhti zbunjeno srce moje
i ponizni se plač na moje obraze sliva.
Nisam se bojala nečiste smrti koja razdvaja;
njegove oči tvoje će iz ništavila zvati
i u blistavo jutro ili za nestalna sjaja
znala bih, sada hodam, a njihov me pogled prati.
Gabriela Mistral
Post je objavljen 04.02.2025. u 15:53 sati.