A bilo bi mi dovoljno probuditi se blizu,
No znam, svi smo površni i u nizu...
Treba životu pokazati zube, nema druge!
Razum pozna sve trikove protiv tuge!
Želio bih da je život marmelada od šipka,
Da si netko s kojim se cijelu noć neumorno tipka.
Da mi pri svakom susretu zasjaje ove oči mješanca.
Vezan al opet nekako slobodan bez lanca...
A i što bi nas bez djece moglo na okupu držati.
Samo ja to nekako ne bih mogao izdržati...
Tako funkcionira svijet mada ni tu nema garancije.
Mi smo djeca budućnosti, neke lažne demokracije.
Zašto je mrak strašniji od svjetla, čak i kad tinja!?
A ja se mraku prilagodio i samo tako živjeti znam!
Za mene je proslava nesretnosti ko svetinja.
A samo sam se htio probuditi i da ti pripadam...
Post je objavljen 19.08.2025. u 07:36 sati.