Drama Thomasa Bernhada Stari glumac Minetti,
nakon trideset godina izbivanja sa scene, čeka,
direktora teatra u predvorju hotela u Ostendeu.
ponudio mu ulogu kralja Leara. Silverstarska
je večer, direktor ne dolazi, a on čeka i
pita se o smislu teatra, čeka i kazuje.
Ostaju samo krhotine grimase, ništa više,
pokret ruke i ukočen pogled. Cijeli život
izvodimo nešto što živ čovjek ne razumije,
ali mi stupamo tom stazom, uporno, uporno,
jedinom mogućom, sve do svoje smrti,
uporno, uporno, ni tada ne shvativši je li to
bio život ili samo iluzija.
Ludilo dragi prijatelji... ludilo...
Umirovljeni glumac se želi dostojanstveno
oprostiti od kolega i teatra. Odabrao je Minettia,
dobio dozvolu za prevođenje iz Njemačke, bez
financiskih mogućnosti nije mogao dočarati
prostor luksuznog hotela u gradu na obali Atlantika.
ni umiranje na klupi ispred hotela u vrtlogu snijega,
odlučio se za monodramu i pozvao kolege na premijeru.
pomagala sam mu pri ponavljanju teksta, bila sudionik
u tugovanju glumca koji se oprašta od vjerovanja u klasike.