Skinuli smo crijep sa garaže.
Kaže frend:
- Kad su mi rekli 1000 eura za skinut,
reko to mi skoro pola novog krova,
imam ja tko će doć to za pivu obavit.
I došli smo.
Svako je dofurao svoju prikolicu,
takvi ljudi,
gdje status grade prikolice,
lanac postavili,
i u roku manje od dva sata
krova nema.
Sad to iskipavaju kod trećeg frenda,
kojem treba šuta za put.
Muž je krenuo prije,
kad sam došla s curama,
fino su načeli krov,
predala sam Veselo dijete kumi,
a Šarena i ja se ubacile među muške,
odrasli i dva frendova sina ko moja Šarena.
Dio ih ne znam
pa su me malo sumnjičavo gledali,
reko:
- Nije meni to prvi krov,
treći ili četvrti ako ćemo brojat!
Više nisu pitali,
dalje smo jednaki.
Poslije pijemo pivo,
komentiraju cijene,
nisu visoke
ako objektivno zbrojiš
npr 4 radnika,
cijeli dan,
odvoz šute.
Ipak.
Zajedništvo nema cijene,
djeca koja sudjeluju u poslu od malih nogu nemaju cijene,
uče slušat, pratit posao, dinamiku rada,
sjećanje, smijeh, dobra volja nema cijene,
sunce i pivo,
još smo i zaradili neprocjenjivo.
Post je objavljen 25.01.2025. u 13:35 sati.