Jedne zime'
držeći mi mrzlu ruku u svojoj ruci' u džepu' njegove jakne' rekao mi je da me voli!
Svjetlost uličnog lampaša' od goluždravog drveta' napravilo je..magičnu opsjenu' božićne kuglice' a do Božića ' bilo još daleko.
I pomislila sam' čuda se ' ipak događaju' jer mi ' do tad' nitko nije rekao da me voli.
Dapače je moja " krv" rekla' i skoro me uvjerila' da ružna sam' neugledna' čudna' da me nitko' nikad voljeti neće!
I rekla sam mu tad' očiju punih zvijezda' dok je njegova ruka' poput mahovine' osunčane' držala moju' promrzlu - Nemoj to govorit' ako ne misliš ozbiljno' iz srca!-
Njegovo srce' još uvijek' nakon toliko godina' kuca uz moje!
U istom ritmu - vo- lim- te!
PS. Patetično? Možda ' al ja sam ja' tko god bila! Pozzzzz SVIM blogerima' kolko Vas ima. Nisam riknula i vodim bitku' za mirovinu' u tri države' a birokracija svuuuda ista. Bljak i povrać!
Post je objavljen 20.01.2025. u 01:30 sati.