Znate li za čim ljude žale na samrtničkoj postelji?
Numeričkim redom, onako kako ih je poredala Bronnie Ware, medicinska sestra iz Australije koja je godinama radila u palijativnoj skrbi i napisala knjigu TOP REGRETS OF THE DYING (people).
1) Ljudi žale jer nisu imali hrabrost živjet život kakav su željeli.
Neiskreni prema sebi, puni gorčine odradiše ga onako kako su drugi od njih očekivali. Avaj!
2) Ljudi žale jer su jurili za parama.
Satrli su se od usranog posla i oboljeli. Sada su tu, u hospiciju na kraju grada. Još koji dan i game over. Popušili su priču. „Trebao sam više vremena provoditi sa svojom obitelji“, kaže gospodin L. „ Ja sam propustio odrastanje svoje djece“, nadovezuje se gospodin C. „Trebao sam se zadovoljiti skromnijim načinom života“, s trećeg kreveta, hroptavim glasom, domeće gospodin G.
(Bar neku varijantu od ove tri izjave izgovorio je svaki muški pacijent o kojem se brinula Bronnie Ware.)
3) Ljudi žale jer nisu imali hrabrosti izraziti osjećaje.
- Čuješ li Julia? Da sam imao hrabrosti gdje bi nam bio kraj! A tebi Rustimire jebem mater! I vama gospođo Prezidej. Kakvi licemjeri! Čitava vaša familija nije ništa drugo nego nakupina samobitnih licemjera. Lažni katolici, površni roditelji, dobročinitelji s figom u džepu, svodnici, žigola, teške lopovčine… Također Frane, kumpanjo, nabijem te nakurac! Priča si naokolo da san luzer, i da mi ni brat nije nešta, a ćaća ti je jebena bivša komunjara po političkoj liniji u pretvorbi za kunu mrknija tvornicu srdel! Pa si se ti lipo uvalija tamo ka direktor i kopa nos. Kupija si stan od sto dvajst kvadrata, vikendicu u Brelima, voziš luda kola i tučeš se u prsa da si neki kurac. E jesi! Baš is kurac! Od ovce! Ni Vern nisi uspija završiti, tovare truli!
Mnogi ljudi potiskuju vlastite osjećaje kako bi zadržali mir i odnos s drugima. Ali dok se vi autocenzurirate i stoički prešućujete uvrede, omalovažavanja, drske aluzije, otrovne primjedbe, podbadanja i podmetanja zarad dobrih odnosa u užoj ili široj obitelji, u društvu prijatelja, u radnom okružju, s roditeljima djece koja sa vašom djecom treniraju neki sport
dok pazite da ne ni slučajno ne uvrijedite učiteljicu, susjede
sa epizodnim likovima iz uslužnih djelatnosti također se ophodite ravnopravno
niste drski niti sa zidarima, keramičarima, parketarima, automehaničarima, piljaricama
vazda vodite računa da zadržite taj ljudski nivo, dočim
njih nimalo nije briga
što izlazi na njihova pogana usta
i kakav razoran učinak njihove riječi mogu imati na vas.
U svojoj narcisoidnosti dopuštaju si isuviše.
Ako asertivno iskažete nezadovoljstvo, vele: idi bre što si tako osjetljv.
Ako prezasićeni i iznervirani njihovom samobitnom samodopadnošću uzvratite mjerom potpune zrcalne istine, mahnito će nasrnuti na vas u želji da se fizički razračunaju.
Takav odnos zapravo traje samo onoliko koliko je tlačena stranka spremna povinovati se.
Nakon sukoba odnos se rastače ili, što je rijetkost, nastavlja uzdižući se se na višu, zdraviju razinu.
4) Ljudi žale što nisu ostali u kontaktu s prijateljima.
Gospođo Ware ovo je diskutabilno, pogotovo Sokratu koje veli: "Ako čovjek ima malo prijatelja, to znači da ima puno životnog iskustva."
„Kako sazrijevamo, postajemo izbirljiviji koga ćemo pustiti blizu, s kim ćemo se družiti i koje vrijednosti, interese i uvjerenja dijelimo. Što više iskustva imamo, to nam je teže pristati na površne odnose i nezdravu dinamiku. Ljude sudimo po njihovim djelima, a ne po riječima. Pametnije upravljamo svojim vremenom i energijom, ostavljajući oko sebe samo najbliže i najvjernije. Uski krug prijatelja omogućuje dublje i kvalitetnije odnose, jer kvantitetu zamjenjujemo kvalitetom“, piše na jednom web portalu.
5) Ljudi žale govoreći„Volio bih da sam si dozvolio biti sretniji“.
Ovo je iznenađujuće često žaljenje. Ali sreća je mutan pojam. Svatko ima svoju definiciju sreće. U ostalom, sreća je varijabilna, ovisi o mnogočemu: o genima, vremenskoj prognozi, D vitaminu, dopaminu, serotoninu, heroinu, nikotinu, hormonima, dobitku na lotu i sl.
Meister Huc sreću definira kao zbir količine ostvarenosti po svim točkama osobnog vrijednosnog sustava. Što je veći skor to je čovjek potpuniji i na svom mjestu. Ostalo su male radosti i trenutna zadovoljstva. Nakrkaš se krmetine i zadovoljan si, ali ne i sretan.
Kakogod, ljudi općenito žale za izgubljenim Ja i propuštenim odnosima.
Moj sedamdesetgodišnji sused Ratko na brdu prekoputa također žali za odnosima. Ali samo onim seksualnim.
- ŽAO MI JE ŠTO NISAM JOŠ VIŠE JEBAO! izjavljuje mutnog alkoholnog pogleda prikovanog za bocu beline.
Ali on je izgubljen slučaj. Udovac koji po cijeli dan ždere i loče ko smuk. Sa svojih 200 kg nalikuje na michelinovu lutku.
Ipak, aktivan je na mreži. Ima neke aplikacije ala Tinder i lovi babe u krugu od 50 km.
Ulovio je slovenku, Mojcu. Ona ga zvrcne na video call kada pođe pod tuš. Ostavi mobitel na veš mašini i sapuna se kraj otvorenih vrata tuš kabine. A Ratko gleda.
Jedne smo večeri kod njega trusili vino kada je nazvala.
Vidi - vidi, šapće, i naginje zaslon da bolje vidim.
Moram priznati, baba je topčina! Dobre sise, tijelo vitko. Uščuvana, rekli bi.
Dvaput mu je bila u posjeti, a dvaput je on bio kod nje.
No ljubav je pukla. Ratko je mogao samo lizati, a Mojca je željela više.
- Oprosti - končno je rekla - ampak tega ne morem več. Preveč sem zamudila v življenju. Moram najti ljubimca z napeto puško.
- Slovenka koja se nije trošila ??? zinuo sam od čuda.
- Je, čudo, ali sega ma na tom svetu - reče Rako i saspe gem niz grlo, pa nastavi – ipak jednom mi se digel.
- Zar? I?
- Zela ga je v usta i hoblala. Svršil sam.
- Prisežem, tega še nikoli nisem naredila – rekla je.
- Kaj nisi? Lulala lulača?
- Nisem pogoltnila.
Mlajckajući, pokušavala je odrediti okus.
- Nekak je sladkasto …
- PA REKEL SAM TI DA SAM ŠEĆERAŠ!!! – ispalio je stari prasac i grunuo u smeh.
I Mojca se nasmejala.
Ali rečeno-učinjeno. Nije prošlo dugo, a u njenom je krevetu bio deset godina mlađi ljubček.
- Enis jebe kao nori norec – rekla je. - Naj zameriti.
- Kaj bi zameril. Drago mi je zbog tebe.
- Pa zbogom Ratkić in srečno.
- I tebi Mojca.
Post je objavljen 17.01.2025. u 23:00 sati.