Odlučio sam ga pitati – Koji je smisao događaja kad je gomila htjela kamenovati prostitutku?
Neko vrijeme je šutio, a onda je rekao – Što su osudili, ženu ili njen postupak? Šutio sam, ali sam rekao – njen postupak. Gledao me je. Onda mi kaže – oni su njen postupak proglasili grijehom jer im tako nalaže njihova vjera i njihova vjerska pravila. To je ljudsko. To nije Božje. Pitam te, što je veći grijeh u tom slučaju, to što je ona griješila tijelom, a ti griješiš svakodnevno ili učestalo mišlju? Šutio sam. Isto je – kaže mi. Ako si toga svjestan, možeš li biti pravedan sudac? Pitanje glasi dalje – može li ijedan čovjek biti u poziciji pravednog sudca? Imaš li snage uzeti kamen i baciti ga na ženu za koju stoji optužba da je griješila tijelom? Je li itko kamenovao ženu koja je griješila tijelom? – upita me. Nije naravno – preduhitrio me je. Kaže mi - Zaista kažem ti, svaki čovjek mora preispitati svoje srce. To je ključno. Jer kakav si u srcu, to ćete određivati. Srce je tvoj „instrument“ kojim stvaraš glazbu. Srce je ono koje te određuje. Biti dobar, ili nastojati biti što više dobar, to ostvaruješ kroz srce. Možeš misliti cijeli dan da si dobar, a onda u jednom trenutku počiniti isto ono što je žena, prostitutka, učinila svojim tijelom.
Stao je pred mene te mi kaže – prestanite osuđivati! Ne može osuđenik osuđivati osuđenika. Sjeti se „brvna“. Radite na sebi vođeni porukom – „Idi, i ne griješi više!“. To je poziv tebi da poradiš na sebi. To je poziv tebi da se oslobodiš okova materijalnog tijela. To je poziv da shvatiš tko si ti uistinu.
Post je objavljen 15.01.2025. u 23:40 sati.