TVOJA PISMA
Prelistavam stara pisma, tvoja,
prelistavam polako,
riječ po riječ glasno izgovaram
kao da ću tako vratiti sve što ostalo je
tek slovima sačuvano.
Poneka mi riječ zarobi misli
pa slike iz nekog dijela sebe vadim
i slažem jednu do druge, slažem ih dugo,
sve dok u nekom trenutku ne ožive
i ne ponesu me u svoje carstvo.
Krenem na lutanja prošla, a danas oživljena.
Sjajno te je ponovo susresti zaigranog osmjeha,
čarobno složenih pošalica da olakšaš moj nemir,
da utihneš moju bojazan.
Sjajno je ponovo osjetiti sva zadirkivanja,
ne snalaženja mene u velikom gradu, u tvom gradu.
Ostavio si u pismima svaku stopu naših lutanja
i tvog čarobnog plesa kroz parkove,
u pismima koja danas riječ po riječ prebirem i sretna, i sjetna
jer bili smo tada dvoje,
a jedno u samo našim trenucima, samo za nas ukradenim.
Spremam pisma,
plavom ih vrpcom vežem do nekog dana
kada će me ponovo želja u njihov svijet odvesti.
28.03.2011.
Post je objavljen 13.01.2025. u 12:35 sati.