Prvi dan - šok za šokom.
Doma - plačem mami na telefon 45 minuta.
Ne dišem.
Drugi dan - manje nepoznatog.
Doma - rekuperacija.
Hvatanje konaca.
Treći dan - funkcioniranje.
Doma - dogovori.
Uhodani dril.
Petak - kao da nikad nisam otišla...
Veselo dijete ne plače kad ju se ostavlja u vrtiću,
niti kad ju se pokupi.
U skladu sa svojim karakterom,
prilagodljiva,
okrenuta unutra,
u svoj mali divni svijet,
sve podnosi,
svemu se nada,
sve oprašta.
Šareno dijete
raspršeno zrak zemlja.
U skladu sa svojim karakterom,
zaboravlja bilježnice,
ostavlja upaljena svjetla,
proliveni sadržaj teglice ukiseljenih lučica,
odjeću kao zmija kožu,
sve vjeruje, sve pokriva,
nikad ne prestaje.
Poslovi? Uminut će.
Stres i žurba? Ispariti će.
Novac? Nestat će.
Ostaje samo radost, majčinstvo i djeca.
I na kraju samo djeca.
Post je objavljen 10.01.2025. u 07:35 sati.