Ima ta jedna pisma od Đibe, posoljeni zrak i razlivena tinta.
Vjerojatno znate tu pismu, vjerojatno se i većini vas sviđa, vjerojatno je neki od vas znaju i pivaju dok se voze.
Vjerojatno skoro niko od vas nema pojma o čemu se tu radi.
U stvari nije to bi čudno, pisma je autentična i autobiografska, a niko od vas nije Đibo, niti je koliko mi je poznato bilo ko od vas plovio tom razlivenom tintom.
Sigurno vam se čini da sam nerijetko pretjerano kategoričan, rigidan, i neumoljiv.
Vjerojatno ste djelomično u pravu, i ja ne bi trebao, kao što vam Đibo nije zabranio da pjevate razlivenu tintu, osporavati vam pravo da laprdate o onome o čemu nemate pojma, kao što ja nikad ne laprdam o depilaciji.
Ja doduše nikad nisam bio dobar kao Đibo, ali možete biti sigurni da ću prije nego krenem pričat o depilaciji uzet one flastere i čupat dlake, ili nikada neću pričati o depilaciji.
U stvari ja sam prestar da bi gubio vrijeme na debatiranje s vama o stvarima o kojima nemate pojma, već sto puta sam vam rekao da bi bilo lijepo da malo manje volite boju vlastitog, glasa, i budete sretni što su vas mnoge stvari mimoišle, ne bi bilo zgorega i da poštujete tuđa iskustva, i da shvatite da je većina onih koje citirate gomila glupana koji su laprdali davno prije vas, ništa više od toga.
Post je objavljen 07.01.2025. u 19:47 sati.