Marketing
JOŽENHEIT (vužgi ga Jože!)
Jožica iziđe pod trijem i primijeti da se ubrzano smanjuje red drva priređenih za zimu. Već danima temperatura je u debelom minusu.
Morat ću početi spaljivati obiteljsku biblioteku, pomisli.
Zapravo, jedva je dočekao. Većina tih knjiga bila je rođena iz čiste ambicije, iz želje ega da bude neki kurac. Kao takove bile su hinjene i beskrvne, obični papirnati predmeti što okupiraju ne odveć prostran životni prostor ladanjske kuće.
- Ha, pljesne on i protrlja dlanovima, pa krenimo! Poređa kutije iz ostave, ormara i šupe, pa posegne za prvom:
Sibila Petlevski - Vrijeme laži.
Faktura, tvrdi uvez. Malo se nećkao. Odgađao. Imao je taj uslovljeni pavlovljev refleks dobro kondicioniranog intelektualca koji ga je sprečavao da ubaci knjigu u vatru. Učili su ga da je palež knjiga prljava rabota. Knjige su spaljivali zločinci, crkva i nacisti. Knjige su spaljivali u bredburyjevoj distopiji, Fahrenheitu 451. Spaljuju ih praznoglavi nazadni talibani i bijednici svih vrsta.
Na poleđini pročita:
nagrađivana novelistica, pjesnikinja i dramatičarka, libretistica, autorica knjiga s područja teatrologije i interdisciplinarne znanosti, redovita profesorica u trajnome zvanju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, književna prevoditeljica i urednica
… predaje u znanstveno-nastavnom zvanju redovite profesorice.
… objavila je dvadeset i pet knjiga različitih književnih i znanstvenih žanrova, osam uredničkih knjiga, antologiju američke poezije koju je uredila, prevela i popratila znanstvenom studijom, a u javnosti je predstavila i šest dramskih djela (od kojih dvije međunarodno nagrađene drame, te nekoliko glazbenih drama/opernih libreta)
… dopisna članica znamenite francuske književne akademije L’Académie Mallarmé …
… članica je L’Académie Européenne de Poésie
... članica je međunarodnog uređivačkog odbora Interpretations, European Journal of Poetics and Hermeneutics Makedonske akademije znanosti i umjetnosti MASA i međunarodnog uređivačkog savjeta časopisa za sistemsku teoriju Interdisciplinary Description of Complex Systems – INDECS Journal.
… članica uredništva i operativna urednica časopisa za književnost Republika (preimenovanog u Književna republika).
… jedna od utemeljitelja Matičina lista za književnost, umjetnost i znanost Vijenac …
… urednica hrvatske poezije u međunarodnom elektroničkom časopisu ugledne europske pjesničke zaklade The Poetry International Foundation u Rotterdamu. Od 2003. godine članica je međunarodnog uredništva Sarajevskih sveski.
… dobitnica nagrade Vladimir Nazor (1993), Nagrade grada Zagreba za doprinos znanosti i književnosti (2015), Nagrade Petar Brečić za teorijsku dramaturgiju (2001), Nagrade T-portala za najbolji hrvatski roman 2010, međunarodne nagrade Poeteka za poeziju 2004. godine. Drama «Ledeni general» nagrađena je europskom selekcijom Berliner Festspiele Stückemarkt 2005, a drama „Lyrebird“ nagrađena je selekcijom na međunarodnom natječaju 10th Women Playwright’s International 2015. godine. Godine 2020 nagrađena je međunarodnom pjesničkom nagradom Crystal Vilenica Award (Slovenija). Godine 2000. njena glazbena drama „Cagliostro Forever“ ušla je u finale međunarodnog natječaja za poeziju i operu UNESCO-a i grada Verone.
Uvijek kada u ruci drži te raskošne biografije literarnih izvrsnika, profesionalnih pisaca, akademika-kulturtregeraša, zna da od sve te pisanije ni poštenog slova.
Baci knjigu na žar. Knjiga počne dimiti. Plane.
Idući na redu bio je Mirko Kovač, Vrata od utrobe. – Dakle pička, pomisli Joža. Iako može biti i čmarguz. Čmarje, po slovenski. Više je puta toj nagrađivanoj knjizi davao šansu no bi ga redovito uljuljkala u san. Fino debelo kalorično izdanje obećavalo je dosta topline.
Horvata – Svjedok prolaznosti - biografske zapise stare partizančine i svjetskog moreplovca odlučio je poštedjeti. Bilo je unutra neke istine.
Mićanovića - Vrt s 1001 žaruljicom - poštedio je zbog jedne jedine priče. No bila je to tek odgođena egzekucija.
Sarajevski Marlboro čudnovato fuzioniranog andrićokrležijanca, zaštitnika sjećanja jugoslavenskog kulturnog prostora, njegovih junaka, pravednika među balkanskim narodima, papirnatog borca za društvenu pravdu u neprekidnom obračunu s njima, od samog je početka bio precijenjen knjižuljak.
Let it burn!
Zaboravio sam gdje sam parkirao, Tomić - također u vatru.
Smoje, Pasje novelete; Dnevnik besposličara, Vadanjel; Baretić, Osmi povjerenik; Gavran, Zaboravljeni sin; Veljko Barbieri, Epitaf carskog gurmana; Pravi se da ovo nisi vidio, Šalković…
Peć je počela isijavati toplinu.
Knjižničarka mu je svojevremeno ispričala da se na predstavljanju novih izdanja domaći prozaisti nadmeću tko ima više knjiga na policama.
To je valjda neka interna šala, odvratio je Jožica u nevjerici.
Nipošto! Osobno sam svjedočila tome. Imali su džepni metar i u milimetar utvrđivali razliku.
Pa to je glupo, što to uopće znači? Gubitnik je uvijek mogao izjaviti da je on više čitan pošto su njegove knjige u opticaju. Trebalo je zaviriti u kompjuter, pobrojiti izdanja, izmjeriti hrptove… Tada bi to bio vjerodostojan podatak.
Bože, kakva sujeta! Ako je preostala ijedna pahulja griže savjesti zbog ovoga što čini, ovim se prisjećanjem, ona se istopila.
Jožica si potom predoči gomilu promrzlih ljudi u oskudici koji upravo rade isto što i on – bacaju knjige u peć – s namjerom da podignu temperaturu u svojim izbicama. Iza policijskog ogledala zgranuto ih promatraju ogorčeni autori.
To ga uprizorenje nasmija.
Uze Nuhanovića, Zavod za apatiju. Njegovo lice inače umornog i sumornog starog lovačkog psa imalo je molećiv izraz - ne moju, pliz.
Ali Jožica je nemilosrdan bastrd.
Oprosti, ali bilo je namjerno, reče i gurne knjigu u vatru.
Pa Kafka. Dnevnici i Amerika.
Mrzio je Kafku. Kafka je bio prokleti slabić. Mrzio ga je zbog istosti. U mladosti je i sam nalikovao na nj, čovječe, nisi im mogao razlikovati dnevnike. Ista tjeskoba, nesigurnost, egzistencijalni strahovi, tjelesna iscrpljenost, mračne vizije, neuroze, nedoraslost zadatku što život se zove… Srećom ti su dani prevladani. Ne ponovilo se. Ako će ikad više čitati, biti će to maskulina literatura. No piše li danas itko maskulinu literaturu? Ne kao Hem i London. Njihove teme jesu maskuline, ali jezik im je i dalje knjiški, nedovoljno živ. Treba mu netko tko piše kao što Yuri Boyka zadaje udarce. Možda Harry Crews? Literatura iz krajnje američke zabiti za čovjeka u relativnoj hrvatskoj zabiti. Ali i Harry je već neko vrijeme mrtav.
Servantes, Don Kihot, još jedna u nizu podvala…
Stone, Agonija i ekstaza.
Michel Tournier, Ponoćna ljubavna gozba, kao i snovopriče o Sefardima i aškenazima travničkim, Rusmira Agačevića zasad imadohu sreće.
Nije mudro spaljivati knjige, znao je. Papir čađi i čepi dimnjak i dimovodne kanale. Ali to ga nije spriječilo u nakani da kuri. Tja, naposlje on održava taj dimnjak od nakupljenog kreozota i svakih nekoliko godina preslaguje peć. Ruši je do ložišta, pa ponovo zida oblažući je novim šamotnim ciglama.
U kutiji se našlo i nešto programskih brošura, kataloga s izložbi te par monografija: Dogan, Jordan, Cvek, Labaš... Sve u svemu, oni koji imaju najmanje talenta imaju i najdeblje kataloge u boji. Ista je stvar sa monografijama. „Talent je uvijek proporcionalno obrnut ambiciji i želji za društvenim uspjehom“, konstatirao je nekom prilikom Meister Huc i bio apsolutno u pravu.
Peć se užarila.
Boris Senker, Begoviće scenski svijet. Teatrologijska biblioteka.
Evgenija Grande, Balzac, Reč i misao. Neka goru riječi grandomana.
Calvino, Predvojeni vikont. I sa njim u vatru.
Eckermann, Razgovori s Goetheom.
Abbe Prevost, Manon Lescaut. Stvarnost, 1969. Vrlo lijepa likovna oprema (Ferdo Bis). Tvrd uvez. Zelene korice sa zlatotiskom i nešto stiliziranih satira, grifona, gričkih stupova odlučio je zadržati. Otrgao je papirnati sadržaj i bacio ga u vatru.
U ruci je držao Borgesa, Aleph. Otvorio je knjigu. Unutra je bila posveta.
Jožici , - Budi! , Marina, Zgb. 4.05 2001.
Odložio je knjigu. Bit će prilike. Meteorolozi su prognozirali da će hladan val potrajati još najmanje deset dana.
Post je objavljen 05.01.2025. u 17:51 sati.