Unatrag zadnjih više od nekoliko godina, u Zagrebu je počelo postavljanje tzv. "kamenova spoticanja". Radi se o malenim kamenovima, zapravo betonskim kockama na kojima se nalazi mesingana pločica na kojoj su podaci o osobi koja je stradala u nekom od konclogora u drugom svjetskom ratu, i koja se postavlja u nogostup ispred kuće ili blizu mjesta gdje je ta osoba živjela.
To "kamenje spoticanja" umotvorina je umjetnika Gunther Demniga, koji je došao na ideju kako bi svaka osoba stradala u drugom svjetskom ratu trebala imati "spomenik". U čitavoj Europi ih je do sada postavljeno stotinjak tisuća.
Međutim, po pitanju tog "kamenja spoticanja" postoji nekoliko, koliko moralno-etičkih, toliko i praktičnih problema...
1. KAKAV JE TO SPOMENIK PO KOJEM SE GAZI!?
Sa moralno-etičke strane je totalno neprihvatljivo da se gazi po spomenicima, jer gaženje po spomeniku pokazuje totalni nedostatak poštovanja, kako prema samom spomeniku, tako i prema onome što spomenik predstavlja. Štoviše, čak je i nekoliko židovskih organizacija protestiralo protiv kamenja spoticanja, upravo zbog toga, što se doslovno gazi po imenima žrtava.
Može se postaviti pitanje, kako autoru, tako i mjerodavnima koji inzistiraju na njihovom postavljanju, što točno nedostaje tome da se umjesto u nogostup, te pločice, ako se već ima potrebu načičkati gradove istima, postavlja na fasade zgrada? Je li bi zapravo onda jedini problem bio što to nebi moglo imati zvučni i "cool" naziv?
2. HIPERINFLACIJA SPOMENIKA
Jednostavno rečeno, što je više spomenika, to su oni manje vrijedni, tj. manje ljudi na njih uopće obraća neku pažnju, do mjere da čak više postaju smetnja nego nekakvo značajno i konkretno spomen-obilježnje, odnosno uspomena na neku osobu, neki događaj ili oboje.
3. PROBLEMI SA IZVOĐENJEM BUDUĆIH RADOVA
S obzirom da je svaki "kamen spoticanja" spomenik u punom smislu te riječi, jer je i za njihovo postavljanje potrebno ishoditi poprilično papirologije, ispada da bi za bilo kakave eventualne buduće radove na održavanju nogostupa u koje su ovi uglavljeni će prvo trebati birokratski tražiti dozvolu od institucija za zaštitu spomenika, kako bi se to "kamenje spoticanja" prvo "po propisu" uklonilo kako ne bi slučajno bilo oštećeno, ili se dogodilo da prilikom kopanja asfalta završe na kamionu sa građevinskim otpadom.
4. ŠTO JE SA ŽRTVAMA OSTALIH REŽIMA?
I dok se svi zgražaju što su Hitler i njegovi puleni zaslužni za cca 12 milijuna mrtvih u konclogorima, nitko ne obraća pažnju na one koji su ni-krivi-ni-dužni skončali u režiji drugih režima, počevši od posljetarnog revanšizma prema "narodnim neprijateljima", pa sve do žrtava Staljinizma, Mao Ce Tunga ili Pol Pota. Zar oni po nekoj sličnij logici ne zaslužuju identične spomenike?
Post je objavljen 03.01.2025. u 18:00 sati.