Marketing
Vrag te zel (2024, 1.dio)
Blogi je ovaj put fulao ceo fudbal sa blogom tjedna, no bolestan je pa mu nećemo zamjeriti, nego mu zaželjeti brzo ozdravljenje.
Sveki je sinoć otišla kod šogora a s njom ,, je i Božić otišao od nas.
A kad prodje Božić za mene je to bilo to.
Nova godina mi godinama ama baš ništa ne znači.
Ja sam novogodišnji Grinch.
Ali kad je Blogi već zaribao stvar pa nekog tko ne jebe Novu i njoj slične stavio za blog tjedna, pokušala sam se kroz slike i objave na fejsbuku prisjetiti da li jr 2024 baš samo takva da je treba čim prije zaboraviti.
Ili još i gora.
Počela je druženjem sa Kurtom.
Kao što se vidi iz priloženog od Kurta baš i nije bilo puno za očekivati kad si željan razgovora.
Ali da zna slušati, zna.
A i nije mu lako, svaki dan se nagleda kojekakvih šepavih baba a to ostavi posljedice.
Poždereš se do kosti.
Na odlascima kod doktora koji nam je postao nešto kao član obitelji najbolji dio bio je doručak u obližnjoj pekari.
Torta za rodjendan izgledala je daleko bolje od slavljenice,
koju su krajem veljače veselo dočekali na poslu.
Nije ni čudo kad dok me nije bilo kurcem nisu mrdnuli.
U pauzama radu u home office-u i to uz konstantnu moralnu podršku
lakše je skuhati nešto zdravo, nego nakon cijelog dana u uredu.
Uskrsu se najviše veselio Gandalf, pred kojim smo nakon fotoshootinga morali sakrivqati jaja, inače bi ih do ujutro sve pokucao.
Nakon dugo vremena konačno smo uspjeli baciti pogled na Kvarner s Vrata Jadrana
i provesti par dana kod sveki,
dobro se držeći one srare "Svakoga gosta tri dana dosta.".
Za svaki slučaj slikali smo stijenu s koje želim da me zapizde u more kad me jednom vrag pobere, čisto da ne bude zabune.
Vidjela nas je i Opatija u kojoj nismo bili godinama.
Ostatak godišnjeg uživali smo na druge načine.
Tamo negdje oko drugog mjesta rintimtagidima na Evroviziji u Pripizdini se na par sati pojavila polarna svjetlost,
pa sad ne moramo još jednom na Island po zimi da bi je vidjeli.
Uredili smo i balkon,
u kojem bismo dugo uživali jer je vječito padala kiša.
U rijetkim pauzama uspjeli smo nešto malo otplivati na jednom
i drugom bazenu, prije nego sam (ne čitati dalje ako imate slabe živce)
po drugi put ozlijedila istu nogu i opet završila u bolnici, ovaj put sa lomom malo ispod koljena i pet šest novih šavova (jer ovih starih nije bilo dosta).
I tako sam umjesto negdje na godišnjem i ljenčareći na verandi, ljeto provela uglavnom mirujući u društvu dlakavih volontera,
raznih boja, oblika i stupnja dlakavosti
koji su uvijek ponovno kontrolirali da li su sva pomagala u funkciji.
Tek toliko da ne zaboravim da mi je život čupav i dlakav.
Trebalo je početi sve ispočetka.
Najprije na kotačima
a onda malo pomalo na dvije noge.
(nastavlja se)
Vrag te zel, vrag te zel
kot da si ćepu meni dal
vrag te zel, vrag te zel
oganj užgal si va mene i šal
Puno je let od tad pasalo
saki je šal svojin puton
si ti spomini mi već stoje va duše
i se kad šlo je na zlo
Post je objavljen 30.12.2024. u 12:24 sati.