PRIRODA ČOVJEKA IZAZIVA RAT
Božić je. To je katolički blagdan kojim se 25. prosinca, po gregorijanskom kalendaru slavi rođenje Isusa Krista u cijelom katoličkom svijetu. Statistika iz Vatikana, iz listopada ove godine kaže da u svijetu ima 1, 4 milijarde katolika. U Hrvatskoj je prema zadnjem popisu stanovništva 78,97 % katolika, što je oko tri milijuna stanovnika. Postoci otkrivaju da se broj katolika smanjuje.
Riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog preuzeta kao naziv blagdana, i ta je riječ postala ime za Dan Božića, kada se rodio Isus Krist.
Na današnji dan katolički vjernici svjedoče da Isus nije mit, već da postoji i da u njega vjeruju. Rođen je od žene Marije, po Duhu Svetomu, ne fizičkim i ljudskim načinom stvaranja djeteta. Već nadnaravnim načinom, na koji nitko nikada više poslije Isusa Krista nije dobio život. Zbog tog nadnaravnog začeća Isusa u krilu Djevice Marije Isus je, tumači Crkva, Bog i Čovjek. Imao je ljudsku narav, ljudsko tijelo, upoznao je život čovjeka na zemlji jer je i sam na zemlji živio 33 godine. Isus Krist je upoznao ljudsku dobrotu i ljudsku zloću.
PORUKA JE PRIHVATITI ISUSA
Poruka je Božića, uči crkva, prihvatiti Isusa s ljubavlju. Čini se mogućim, ali pretočiti poruku Božića u svakodnevni život zbog Isusa Krista, mnogima nije jednostavno. Zato što pred čovjeka dolaze često puta nepredvidivi, zamršeni događaji koje vode isto takvi ljudi. Ipak neki ljudi, odabrani, to mogu. Od koga odabrani? Baš od Isusa Krista. Radi nečeg, što ljudskom shvaćanju nije prirođeno znati. I nije dato čovjeku da razumije sve . Bez mistike koja iskustvom želi razumjeti Boga, vjeru nije moguće potpuno razumjeti. I krug se zatvara. Isus Krist, Bog i Duh Sveti – čine tro jedinog Boga, kaže crkva.
A taj Bog dao je ljudima slobodnu volju na način da svatko izabere, da li će vjerovati u Isusa Krista, ili će otići na neku drugu stranu u neke druge vjere, dileme i svjetove. I tako počinje dobro i zlo. Dobro je Isus Krist, čije rođenje katolici 25. prosinca slave. A onima koji su se opredijelili za dobro piše- što se prenosi do danas : ne ubij, ne ukradi, ne laži, nemoj svjedočiti lažno, ne sagriješi u bludu, poštuj roditelje – i objašnjava zašto poštovati roditelje – pa kaže – da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji – kakva duboka obveza koja u Božjiem planu ima razloge, zatim ne psuj i nemoj željeti tuđih stvari.“ I jedan dan u tjednu posvetiti, meni Bogu, Isusu Kristu“ danas malom tek rođenom Isusu“. To su zakoni dobra ljubavi i vjere. Vjernici i katolici dodaju vjeri i – nadu. Kažu „Božić je za nas vjera i nada. „
PRIRODA ČOVJEKA IZAZIVA RAT
Mnogim vjernicima je nejasno i razgovaraju o tome – zašto Bog, svemoguć i pravedan dopušta ratove koji odnose živote nedužnih civila, djece, razaraju i uništavaju materijalna dobra. A crkva daje odgovor pa kaže, da na način kako se sukobljavaju ljudi sukobljavaju se i narodi. Ratovi su rezultat prirode čovjeka, a to je sebičnost i pohlepa. To su stanja bez ljubavi, suosjećanja, bez straha od Boga. Bog je ljudima dao slobodnu volju i dopušta da se volja takvih ljudi provodi. Mnoga zla, nepravde, prijevare i preljubi, kaže crkva, dolaze iz ljudskog srca. Lijek tom zlu je u slabo korištenoj terapiji, a ta je terapija post i molitva.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 25.12.2024. u 16:50 sati.