Proljetos, upravo na rođendan moje Drage, nedaleko nas dvoje mladih poklanjali su mačiće iz legla. Ima li ljepšeg poklona za rođendan, bio sam oduševljen, Dok sam ih gledao jedan je mačić odabrao mene kao i ja njega. Ljubav na prvi pogled. Sreću moje Ljubavi teško je riječima opisati kada je vidjela poklon.
Nedugo nakon toga djeca u susjedstvu dobila su na polkon mačkicu, jednako staru. Prvobitno oduševljenje je brzo splasnulo i mačkica je bila više prepuštena sama sebi no djeci. Ubrzo je skakala kroz prozor na katu da dođe k nama. Nakon mjesec dana lako smo se Draga i ja dogovorili da posvojimo i mačkicu. Najbolje što smo mogli napraviti. Maleni su postali nerazdvojni kao brat i sestra. Za razliku od mačaka koje čitav život provedu u kući one su prave sretnice. Njihovo je carstvo naš vrt i susjedni vrtovi. Ranim nas jutrom bude da ih pustimo van. Povremeno se dođu javiti da su tu i nešto pojedu i opet van. Naučile su da je poslijepodne vrijeme za odmor i spavanac i same dođu. Svakih par dana donesu guštera, miša ili pticu.
Danas smo presretni da ih imamo. Uljepšavaju nam svaki trenutak. Ne možemo zamisliti kako bi nam kuća bez njih bila prazna.