Božić je najradosniji kršćanski blagdan, no čini se da sve više gubi svoje izvorno značenje. U današnje vrijeme često ga svodimo na trošenje novca, darivanje i ukrašavanje domova, zaboravljajući ono najvažnije – slavljenje rođenja Isusa Krista. Blještavilo lampica, gomile darova i prekomjerna potrošnja odvlače nas od pravih vrijednosti koje Božić nosi. U užurbanosti i sjaju, Isus, koji je središte ovog blagdana, bude zanemaren, i njegova prisutnost u našim mislima i srcima ostane u drugom planu.
Advent bi trebao biti posebno vrijeme – vrijeme tišine, pripreme i duhovne obnove. No umjesto toga, mnogi ga provode u užurbanosti, jureći za savršenim poklonima, birajući najljepše ukrase i planirajući savršene večere. U tom blagdanskom šušuru često zaboravljamo stati, udahnuti i prisjetiti se pravog smisla svega. Ljudi kite božićna drvca raskošnim ukrasima, a domove ispunjavaju blještavilom, dok jaslice, simbol Isusova rođenja, ostaju zaboravljene ili pak sporedne. Ipak, upravo bi one trebale biti središte našeg ukrašavanja – podsjetnik na jednostavnost i poniznost Betlehema, na one skromne jasle u kojima je započela priča koja je zauvijek promijenila svijet.
Božić nije blagdan vanjskog sjaja, nego unutarnjeg mira, zajedništva i ljubavi. On je prilika da zastanemo, odmaknemo se od svakodnevice i vratimo osnovnim stvarima – vjeri, obitelji i ljubavi prema bližnjima. Darovi su lijepi, ali prava radost Božića krije se u vremenu provedenom s obitelji, u zajedničkoj molitvi, razgovoru i dijeljenju trenutaka ispunjenih ljubavlju i toplinom. Prisjetimo se pastira i mudraca koji su došli k Isusu s jednostavnim darovima – vjerom, poštovanjem i poniznošću. Ti darovi, koliko god skromni, bili su ispunjeni istinskim značenjem i ljubavlju.
Djeci treba prenijeti pravi smisao Božića. U svijetu, koji im često poručuje da je Božić vrijeme raskošnih darova, trebali bismo ih učiti da je to prije svega vrijeme ljubavi, zahvalnosti i pomaganja drugima. Djeca kroz naše postupke uče o tome što je doista važno. Paljenje svijeća na adventskom vijencu, zajedničko postavljanje jaslica, odlazak na ponoćku, paljenje badnjaka ili pomaganje potrebitima – sve su to male, ali važne geste koje djecu uče pravim vrijednostima. Te tradicije mogu postati dragocjeni dio njihovog života i nešto što će nositi sa sobom dok odrastaju.
Umjesto da Božić doživljavamo kao sezonu kupovine, trebali bismo ga promatrati kao poziv na obnovu duha. U tišini jaslica možemo pronaći mir, smisao i zahvalnost. Okrenimo se bližnjima, unesimo toplinu u svoje domove i zajednice. Božić nije u darovima ispod bora, nego u ljubavi koju nosimo u srcima. To je blagdan koji nas podsjeća da je svjetlo koje je započelo u Betlehemu još uvijek prisutno – samo ga trebamo pronaći i pustiti da nas vodi.
Stoga, ovog Božića zastanimo i prisjetimo se što zaista slavimo. Pokušajmo se udaljiti od vanjskog sjaja i potražiti unutarnji mir. U tišini jaslica pronađimo ono što nas ispunjava, ono što nam daje snagu i vjeru. Neka to bude blagdan ljubavi, zajedništva i iskrene radosti – onako kako je oduvijek bio zamišljen.
Post je objavljen 19.12.2024. u 13:16 sati.