Ima jedna skrivena priča
"Sunce neba moga" joj je ime
pisana davno za jedne hladne zime
nije ugledala svjetlo dana
prepuna je duše i skrivene sjete
sjetih se danas za sunčana dana
spomen joj dadoh i godinama što lete
Pisala sam i mnoge pjesme ljubavne
čini mi se da za to sada i nije prava ora
danju u večerje kasno ni kad sviće zora
druge su ricete sada na snazi
dok život pruža svoje kandže i nemilo nas gazi
gledamo i stare slike svih profila
čudim se kakva sam sada a kakva nekad bila
kažeš mi ispod glasa da sam tvoja cura
a meni suza krene znajuć da za izjave takve i nije neka ura
Nema više povratka na staro to biti i ne može
klizimo dalje po nesigurnu terenu i ne iskakati iz kože
blagdani u meni bude osjećaje razne
srce bi htjelo izići iz grudi
takva sam bila takva ostala nemoj da te čudi
Iza nas sva su čuda
sve ludosti i radosti
jedne razigrane mladosti
a sada valja nam kočit i na uzbrdici
radovat se suncu
nebu i svojoj dici
Post je objavljen 17.12.2024. u 10:25 sati.