Marketing
PAUZA ( sebičnost )
Ako su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima u principu povezane, kako onda objašnjavamo sebičnost koja očito isključuje bilo kakvu istinsku brigu za druge?
Sebična osoba zainteresirana je jedino za sebe, želi svime obdariti samo sebe, ne osjeća nikakav užitak u davanju, nego jedino u uzimanju.
Okolni svijet promatra jedino sa stanovišta koliko se može njime okoristiti; njoj nedostaje interes za potrebe drugih, kao i poštivanje za njihov dignitet i integritet.
Ona ne može vidjeti nikoga osim sebe. Ona procjenjuje svaku osobu i svaku stvar prema njihovoj koristi za sebe. Ona je iz osnove nesposobna da voli.
Ne dokazuje li to, da su briga za druge i briga za sebe neizbježne alternative? To bi bilo tako kad bi sebičnost I ljubav prema sebi bile identične. Ali upravo je ta pretpostavka onaj pogrešan zaključak koji je doveo do tolikih neistinitih shvaćanja našeg problema. Sebičnost i ljubav prema sebi nisu nipošto identične, one su zapravo suprotnosti. Sebična osoba ne voli sebe previše, nego premalo; zapravo, ona sebe mrzi.
To pomanjkanje ljubavi i brige za sebe, što je samo jedan znak njene neproduktivnosti, ostavlja je praznom i uskraćenom. Ona je nužno nesretna i tjeskobno zabrinuta kako bi od života ugrabila što više zadovoljstva, a sama osujećuje da to postigne.
E. Fromm: Umijeće ljubavi
Po Frommu, sebična osoba jako pati:
Nju naime pokreće strah da nije dobila dovoljno, da joj nije pruženo ono što je zaslužila, da je nečega lišena. “Ona je ispunjena
velikom zavišću prema svakom tko bi mogao da ima više od nje… Smatramo da takva osoba u suštini nije sebi sklona, da sebe
uopće ne voli...
Fromm ima dvije verzije ljubavi : zrelu i nezrelu. Kakvi smo mi, koju ljubav gajimo u sebi i prema drugima...sljedeći put u Pauzi
Post je objavljen 16.12.2024. u 20:35 sati.