Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

nastasija i boje divljeg zapada

jožica je sam u ladanjskoj kući. prošla je ponoć kada je odlučio da si pusti paris, teksas. to wendersovo remekdjelo gledao je prije četrdeset i nešto godina u kinoteci. želio je vidjeti koliko se točno sjeća filma koji je na nj tada ostavio snažan emotivni utisak. tek su dva filma o rasapu muško-ženske veze za njega imala taj srcoloman efekt– sjaj u travi i blue valentines.

iznenadio se koliko se dobro sjeća detalja. pamtio je čitave rečenice harry dean stantona dok izgovara monolog iza zamračenog stakla peep show „ispovjedaonice“.
„i knew these people, these two people. they were in love with each other. the girl was very young, about 17 or 18, I guess. and the guy was quite a bit older. he was kind of raggedy and wild. and she was very beautiful, you know?“
harry je briljirao u glavnoj ulozi. john se nije se sjećao je li ikada prije ili poslije dobio glavnu ulogu. uglavnom ga je viđao tek u sporednim ulogama.
pomislio je na svoje kćeri, tinejđerke. marvelovi filmovi i nisu filmovi, nedavno je izjavio scorsese. posjeo ih je pred tv i obratio im se u mislima: evo što je vaš otac gledao u srednjoškolskim danima. a zatim je pustio film.

6 kinoteka, mjesto gdje si mogao pogledati sve tzv. kultne filmove. i on ih je pogledao: betty blue, taksist, noć kada je nastao striptiz, noć na zemlji, new york - new york, cabaret, posljednje kristovo iskušenje, let iznad kukavičjeg gnijezda, aguirre, gnjev božji, solaris, sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (a niste se usudili pitati), 2001 odiseja u svemiru, sleeper, annie hall, hana i njezine sestre, paklena naranča, stalker, rollerball, dr. strangelove ili: kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu, lovac na jelene, američki grafiti, moje lijevo stopalo, diskretni šarm buržoazije, čaj u sahari, brazil, barry lindon, apokalipsa sad i mnogi drugi...

također, pamtio je ljepotu fotografije. primjerice, sliku mokre američke ulice u sumrak, prije no što travis i njegov brat walt skrenu u zeleno-crveni „rancho hotel“ dok ry cooder razvlači slajd gitaru upamtio je gotovo savantski. mogao je direktno iz glave naslikati identičnu sliku. smatrao je da su prahistorijski umjetnici bili likovni savanti. dijapozitive viđenog nosili su u svojim glavama i onda su ih reproducirali na zidove dubokih mračnih špilja tko zna s kojom namjerom. vjerojatno su radili setting za budući ulov. o moći namjere, snazi misli, placebo efektu danas pišu mnogi self-help new age autori i sve to ima nekog smisla. svojevremeno je koketirao s mišlju da naslika seriju uljenih slika prema zaustavljenim frejmovima estetski najmoćnijih filmova (na što ga je prvenstveno potakao tarkovski) , ali je odustao od te ideje.

lice nastasije kinski u krupnom planu, također se u dlaku preklopilo sa slikom njena lica u njegovoj glavi. no tek sada je zapazio njenu glumu. bila je izvrsna. kako mu je to promaklo? baš izvrsna. briljirala je u tessi, to je već znao, ali i ovdje je bila jednako dobra. nevjerojatno.

ustao je i ubacio još nekoliko cjepanica u peć. pogledao na vanjski termometar. nula je bila uporna. vratio se i nastavio gledati film.

nakon odjavne špice pripalio je lulu. što se zapravo dogodilo s nastasijom i njenom karijerom? imala je ta dva odlična filma. ljudi mačke bio je gledljiv uradak. a poslije? tu i tamo ulovio bi je u nekim trećerazrednim ostvarenjima. dobar režiser može iz osrednjih glumaca izvući čudo. recimo, kubric je iz shelley duvall u the shiningu izvukao čudo. ali općenito uzevši redatelji su po defaultu – ali i sondijevom testu ličnosti – obične sadistička govna.

ukucao je nastasijino ime u tražilicu i pred njim je iskrsnulo lice starice koje je imalo više sličnosti sa licem starog kinskog nego sa nastasijom iz mladosti.

članak iz 2023. nosio je naslov : KĆI OPTUŽUJE LEGENDARNOG GLUMCA ZA GNJUSNE STVARI: 'tata me redovito silovao od 5. godine tvrdeći da to svi očevi rade' i govorio je o knjizi pole kinski, natalijine starije polusestre u kojoj je progovorila o seksualnom i psihičkom zlostavljanju klausa kinskog.

neki su na optužbe gledali sa skepsom, ali kinski je bio lud, u to nema sumnje. previše je dokaza. herzog je prvi svjedok. snimanje aguirreja bilo je vividno luđačko iskustvo.

nastasija je pak demantirala da ju je otac seksualno zlostavljao, no priznala je da ju je zlostavljao na druge načine, te da ju je jednom pokušao seksualno napasti, ali nije uspio.

tako se paula kinski pridružila čitavoj plejadi djece oslobođenih bejbibumera, X-tragičara, što su u posljednje vrijeme otkrivali zločine svojih sebičnih roditelja.

incest, tema o kojoj se vazda šuti. tek je anais nin tu epizodu s ocem u krevetu, doduše kao već odrasla žena, okarakterizirala kao pozitivno iskustvo.

jožica je ugasio mobitel i legao.

svijet je đavolja fantasmogorija, a ja sam, tako prokleto kreposno normalan, pomislio je.

pogledao je na ručni sat: 02:02h. njegov anđeo-zaštitnik poručivao mu je da može slobodno da se jebe sa svim tim što on misli da jest.

utrnuo je svijetlo s nadom da se sutra neće probuditi.





Post je objavljen 15.12.2024. u 23:56 sati.