Pisanje je oduvijek bilo moje utočište, moj oslonac, moja inspiracija. Papir prihvaća i pamti sve, ništa ne iskrivljuje, vidi nas točno onakve kakvi jesmo. Ono i trpi ali i shvaća sve naše misli i osjećaje, dar za srce. I misao može biti težina ali i lakoća svaka ima put do cilja se bori. Pa neka papirom šeta i plovi...
Pisajući otkrivamo sebe. Riječi dubine. One nas grle, stvaraju, daju novu dimenziju. One teku kad imaju emociju. Iz riječi u djela ljubavi. Plahe imaju tijek, one su postignuće a nekad i lijek. Svatko se negdje nađe, budi riječ da nekom bude slađe. Budi Ti... Radost pisane riječi, da u srce iskreno može leći.
Slika s neta
Kroz riječ donosimo svijetlo jedni drugima. Danas je dan sv.Lucije. Navijestiteljica je božićnog svijetla. Neka nam rasvijetli put života. I svim Lucijama i onima koji nose inačicu tog imena želim sretan imendan. I ona je bila mučenica. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Neka blagoslovi, štiti i čuva sve nas.
Post je objavljen 13.12.2024. u 12:34 sati.