SIRIJCIMA TREBA STABILNOST I SMIRENOST
Sirijska Arapska Republika doživljava velike političke promjene, koje je narod Sirije s velikim veseljem dočekao. Predsjednik Bashar al-Assad je pobjegao s vlasti, čuvjući svoju glavu, nakon 24 godine neprekidne vladavine koja je stanovništvu donijela građanski rat, progonstvo, zatvaranje u zatvore, loš život i glad. Više od milijun stanovnika napustilo je Siriju. A kada su pobunjenici ,dolazeći sa sjevera, zauzeli Alep, zatim Hamu, Homs te Damask predsjednik Bashar al-Assad sa suprugom 8. prosinca napustio je Siriju . Legalna sirijska vojska nigdje nije pružala otpor. Neobično je to i navodi na zaključak da silazak s vlasti Sirijskog predsjednika dogovoren s protivnicima njegova režima. Naknado je stigla informacija da se sklonio u Rusiju, gdje je zatražio politički azil. Nije neobično da se Bashar al-Assad sklonio u Rusiju s obzirom na prijašnje veze s Rusijom, ali i to da je kod predsjednika Rusije bio i 25. srpnja 2024.
Pobunjenički zapovjednik Ahmed al-Shara – ranije poznat pod svojim ratnim imenom, Abu Mohmmad al-Jolani – vođa sirijske skupine Hayat Tahrir al-Shama, ili HTS-a, na čelu je bio i još je uvijek razjedinjenog pobunjeničkog saveza koji se borio protiv Assada tijekom više od 13 godina građanskog rata. Ušao je u grad bez ikakvog otpora legalne sirijske vojske. A onda su otvoreni zatvori u kojima je bilo , procijenjuju organizacije za ljudska prava, oko 100 000 zatvorenih ljudi koji se od 2011. nisu slagali s režimom Bashar al-Assada .
AL ASSADI VLADALI 53 GODINE
Bashar al Assad , rođen je 1965. , bio je pripadnik panarapske stranke Baas. Iako je završio Medicinski fakultet u Damasku, a nakon toga i Vojnu akademiju, dakle iako je bio obrazovan, kao vladar ostaje primitivan i želi svu vlast podrediti sebi. Na vlasti nasljeđuje svoga oca Hafez al-Asada koji je bio predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine. Godine 2000. na referendumu za predsjednika Asad nije imao suparnika te je dobio 97,2 % glasova. Godine 2007. na referendumu dobiva 97,6 % glasova. Njegovu vanjsku politiku obilježile su kritike prema Sjedinjenim Državama i Izraelu. Pod Asadom, gospodarstvo Sirije pomalo se liberaliziralo, no država i dalje ima veliki udio vlasništva u tvrtkama. Veća privatizacija dogodila se u naftnoj industriji.
Naime godine 2011. izbili su u Siriji prosvjedi na kojima je dio prosvjednika zahtijevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluju na parlamentarnim izborima u svibnju 2012. godine, dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u građanski rat. Sirijsko nacionalno vijeće s militantnom frakcijom, Slobodnom sirijskom vojskom i mnogim drugim srodnim militantnim organizacijama, piše Wikipedia, dobili su široku političku, financijsku i vojnu potporu SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta.
LJUBITELJ UBIJANJA KEMIJSKIM ORUŽJEM
Bashar al-Assad je dobio snažnu potporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od članica NATO-a, prije svega zbog upotrebe kemijskog oružja, poput klora i sarina.AL-Assad je ignorirao upozorenje i 21. kolovoza 2013. izveo je napad plinom sarinom na Ghoutu, predgrađe blizu Damaska, ubivši više od 1400 civila, uključujući stotine djece . No izvedeno je i niz drugih napada i prije i poslije. Postoje brojna izvješća o napadima kemijskim oružjem u Sirijskom građanskom ratu , koji je započeo 2012., a potvrđuju ih nacionalne vlade, Ujedinjeni narodi (UN), Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW), Human Rights Watch (HRW) i medijske organizacije. Napadi su se dogodili u različitim područjima Sirije, uključujući Khan al-Assal , Jobar , Saraqib , Ashrafiyat Sahnaya , Kafr Zita , Talmenes , Sarmin i Douma itd.Oko polovica napada između 2014. i 2018.
REŽIM AL ASSADA ZATVARAO I MUČIO SVOJE PROTIVNIKE
Režim Bashara al-Assada vodio je više od 100 zatočeničkih objekata u kojima su neselektivno mučeni zatvorenici, piše AL Jazzera 9.prosinca. Sada su objekti otvoreni a zarobljenici su pušteni, Više od 100 zatočeničkih objekata evidentirali su Ujedinjeni narodi . Oko 157.634 Sirijca uhićeno je između ožujka 2011. i kolovoza 2024. Od toga je 5.274 djece i 10.221 žena.
Dva najozloglašenija zatvora bili su Tadmor i Sednaya. Bili su u pustinji drevnog grada Palmire, odnosno izvan Damaska. Amnesty International zatvor Sadnaya nazvao je "klaonicom" 2017. nakon što je otkrio da su tisuće ljudi ondje pogubljene. Ubijeni su u masovnim vješanjima ili mučeni do smrti, uključujući uskraćivanje hrane, vode i lijekova. Sirijske vlasti bi ih zatim bacile u masovne grobnice. Amnesty je rekao da se ubojstva svrstavaju u zločine protiv čovječnosti.
Zašto je režim mučio Sirijce ? Bilo je potrebno terorizirati ih i uplašiti ih da se pokore vlasti. Prije ustanka u Siriji 2011. godine ljudi u zemlji govorili su da "zidovi imaju uši" govoreći o režimskom raširenom sustavu obavještajnog nadzora i mreži špijuna, strašnom Mukhabaratu. Svatko tko bi dao kritički komentar o režimu riskirao je nestanak u jednoj od njegovih tamnica.
Tamnicama je kraj, a što slijedi,budući da Izrael oružjem napada Siriju, tek će se vidjeti.
Privremeni sirijski premijer Mohammed al-Bashir rekao je 10. prosinca da Sirijcima treba “stabilnost i smirenost” te da s dužnosnicima iz režima Bashara al-Assada radi na ponovnom pokretanju javnih službi i institucija.
M. Zouhar Zec
Post je objavljen 11.12.2024. u 13:26 sati.