WC opet poskupljuje
Transparentan WC
Otkako su mala i velika nužda u zemljama EU na autoputovima i kolodvorima "privatizirane" bezobrazluku nema kraja. Najveći nuditelj usluga, koji se kod nas srećom još nije probio na tržištu, za svoje automatizirane toalete, koji rade 24 sata, traži sad već 1,50 eura za jednokratno ulaženje, makar to samo bilo samo osvježenje vodom nakon noćne vožnje. Reagirale su samo organizacije mladih političkih partija, najprije socijaldemokrata, slijedili su ih ostali, mada je to mladima, uvjerio sam se na maturalcima, najmanji problem. Sjećam se kad su se tek ti WC monstrumi s fizičkim preprekama pojavili, kako je jedna od mojih prvih generacija, vješto, uz uzajamnu solidarnost i pomaganje svladavala te prepreke. Ili kasnije, pri noćnom dolasku u Berlin, na autobusnom stajalištu je bio samo jedan običan WC na pomična vrata, trebalo je ubaciti kovanicu od 0,50 eura, prvo je jedna učenica to napravila i obavila svoje, dvojica kršnih momaka nisu dopustili zatvaranje vrata, dok se ekipa nije izredala poluotvorenih vrata, i neke cure, ne samo dečki, dok jedna nije inzistirala, pustite vrata, ja ću platiti, ubacila je kovanicu i vidi vraga, vrata se nisu otvorila, poludjela je. Najjači dečko u razredu je kavalirski ubacio drugu kovanicu, ova svoju nije mogla prežaliti, i otvorio se WC. Poslije je dečko konstatirao, da bi oni našli načina razvaliti vrata, da je i ovu kovanicu "progutalo". Za razliku od mladih koji kad ih pritisne reagiraju, stariji šute i disciplinirano trpe sve ucjene i sve veće bezobrazluke, ne samo s toaletima, najaktualniji slučaj je s cijenama na adventskim sajmovima, koje bi očito komotno mogle biti i više, ništa se ne bi promijenilo.
O Japanu su na svojim blogovima ovdje pisali Teuta i Morski, Teuta nas je nedavno jednim videom podsjetila, dok je to na svom wordpress blogu napravila blogerica ovdje poznata kao Ani ram. Ona je duže boravila pa je mogla temeljitije pisati o sitnicama koje život znače pa i temi koju sam ovdje načeo. Njoj se kao mami svidjelo što ne mora za kćerku na dječjim igralištima tražiti grmlje, kad mjehur proradi, čist WC je svugdje na raspolaganju. Inače svi javni WC-i su besplatni i besprijekorno čisti, Wenders, svježi zasluženi dobitnik europske nagrade za životno djelo, je u svom zadnjem filmu opisao svakodnevnicu WC čistača u Tokiju (Perfect Days- ja bih dodao, ne samo dani nego i film), tu je i mene oduševio s prikazom prozirnog javnog klozeta i načina funkcioniranja (drugi link gore). Sad se postavlja pitanje, i Japanci imaju demokraciju i kapitalizam, kako kod njih mokrenje i kakanje mogu biti besplatni u urednim prostorima, dok je u EU "iz nužde" sve skuplje, to bi za sobom vuklo druga pitanja, npr. obnove nakon čestih potresa, pa nećemo širiti temu...
Post je objavljen 09.12.2024. u 09:50 sati.