PRENISKE PLAĆE I NEDOSTATAK RADNIKA
Slušajući premijera Plenkovića kroz njegove izjave medijima svakodnevno zaista čovjek počne vjerovati da u Hrvatskoj donekle svi, osim umirovljenika, bolje žive nego što su živjeli prije godinu dana. A onda neugodno iznenađenje. U nedjelju 8. prosinca u Zagrebu su djelatnici Hrvatske pošte organizirali prosvjed . Potpuno je jasno da nitko u jedini dan odmora u tjednu ne ide u prosvjed, ako baš ne mora.
Očito je da je radnicima Hrvatske pošte kako se ono kaže „voda došla do grla „i da su morali odlučiti se na korak prosvjeda. A tko će se radnicima izboriti za bolje plaće, ako neće sami radnici. Radnici Hrvatske pošte su se na prosvjed odlučili zbog izrazitog nezadovoljstva plaćama i odnosom Uprave prema radnicima.
U svom pozivu koji su poslali Hrvatskoj pošti i ministru Olegu Butkoviću, piše 01 portal 7. prosinca , ističu kako prosječna plaća u Hrvatskoj pošti znatno zaostaje za prosječnom plaćom u Hrvatskoj. Podaci Fine kažu kako je pošta u 2023. godini zapošljavala 8 296 zaposlenih kojima je prosječna plaća iznosila 1 038 eura. Ističu kako zbog toga radnici masovno odlaze, a problem je popuniti radne mjesta.
PRESPORA DOSTAVA POŠTE
Hrvatska pošta je u vlasništvu države, to je važno znati, jer se očekuje da država kako to pozitivni propisi kažu bude na strani građana i da sve što je u njenoj moći građanima učini funkcionalnijim i dostupnijim. Da u pošti cijele kalendarske godine nešto ne funkcionira normalno, vidljivo je prema isporuci pošte. Narav poštanske pošiljke je da bude što brže dostavljena, no to hrvatska pošta ne uspijeva osigurati. Prema vlastitoj evidenciji – kako je moguće da pismo od Zagreba do Biograda na Moru putuje 16 dana? Iz Biograda u Zagreb 11 dana. A pismo iz Zagreba poslano u Tršće, to je mjesto u Lici, neki puta putuje osam dana, a neki puta više od deset dana? Zašto paket poslan iz Zagreba redovnom dostavom u Farkaševac, koji je u Zagrebačkoj županiji putuje ponekad pet, a ponekad osam dana, ponekad punih 10 dana? Kada sam jednom prilikom u Glavnoj pošti tražila objašnjenje radi sporosti dostave pošte, službenica mi je odgovorila da brzina isporuke pošte ovisi o tome koliko pošta stoji u sortirnici u Velikoj Gorici!
Razumjela osim da Glavna pošta u Zagrebu više nije važna za odašiljanja pošte diljem Hrvatske. Čudna i nazadna odluka, bez obzira tko ju je donio . Jer Glavna pošta u Zagrebu je na lokaciji u neposrednoj blizini autobusnog kolodvora, čijim su se autobusnim prijevozom poštanske pošiljke u prošlom vremenu, ali u vremenu bolje organizacije posla, i vrlo brze dostave, redovno i svakodnevno odašiljala u male pošte i mala mjesta u Hrvatskoj . Prijevoz pošte željeznicom je također odlično funkcionirao, jer je pošta na samom željezničkom kolodvoru i pošta je stizala željeznicom u gradove i pošte u vremenu za manje od 48 sati. Uprava pošte je tada veoma mnogo držala do toga da pošta bude na adresu primaoca ispostavljena što prije. I onaj tko je u vremenu, o kome nije popularno govoriti, Glavnu poštu izgradio na Glavnom kolodvoru, znao je koliko je to ekonomično i važno za brzinu transporta pošte i ekspeditivnost dostave poštanske pošiljke primatelju.
TUGA 21. STOLJEĆA
No danas živim u Europskoj uniji, a poštu na adresu u općini Maksimir u Zagrebu primam periodično, jednom mjesečno, kada mi poštar donosi račune koje ne primam internetom i svu ostalu poštu koja je upućena na moju adresu. Ponekad dobijem poštu za događaj koji je odavno održan. Čudim se pitam se zašto Hrvatska pošta tako nemarno i čudno radi. Pošta bilo koje vrste se šalje s razlogom, jer pošiljatelj ima svoj privatni ili poslovni razlog, a Hrvatska pošta to sve presporom dostavom poništava. Ignorira. Gdje to živim i kako je to moguće ? Pitam poštara zašto tako neredovito dostavlja poštu. On mi odgovara da „pošta nema ljudi koji bi dostavljali poštu svaki dan“.
Izvršna vlast, bez mnogo samohvale, treba još jako mnogo raditi da bi život građanima učinila kvalitetnijim. Katastrofalno loše funkcioniranje pošte je samo jedan ozbiljan vid nedostatka uobičajenog ritma života.
Poštanski ured, bankomat ili poslovnicu banke, Dom zdravlja, trgovinu i ljekarnu, trebala bi imati baš svaka općina u Hrvatskoj. Sada je to daleko od ostvarenja. A u Europskoj uniji smo, u 21.stoljeću.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 08.12.2024. u 22:04 sati.